NJ 23. VII. SZ: EUROPLJANI BI ZAŠTITILI WASHINGTON OD NJEGA SAMOGA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 23. VII. 2002. Prijateljstvo obvezuje "Analizirajući ovih dana vijesti iz Europe na temu Iraka, George Bush zbunjeno će zastati i upitati svoje savjetnike što zapravo ti saveznici u Londonu, Berlinu i Parizu hoće. Pošteni bi odgovor trebao glasiti: oni u Europi hoće sve i ništa istodobno. Zapravo bi željeli pridonijeti svrgavanju bagdadskog diktatora - posebno kada bi promjena vlasti u Iraku obuhvatila i jamstvo o predvidivosti u Perzijskom zaljevu te kada bi bilo moguće izvoziti stabilnost iz jedne ključne države u arapskom svijetu u susjedne zemlje Saudijsku Arabiju, Iran a možda čak i u vječno krizno žarište Palestinu. London navodno već okuplja vojnike za taj pothvat a čak i Nijemci već mjesecima u Kuvajtu drže u pripravnosti svoje izviđačke tenkove. Teško je uputiti jasnije signale. Njima je pak suprotstavljeno gunđanje i zanovijetanje, kriještanje zapakirano u diplomatski celofan, opsežan katalog bojazni i pitanja. Njemački ministar vanjskih poslova otvoreno izjavljuje da će EU biti izravno pogođena ako stvar pođe po zlu. U Parizu i Londonu javlja se tek prikrivena kritika na račun nepromišljenog ratnog raspoloženja u Washingtonu dok u Ankari vlada prava panika budući da bi sukob na južnoj granici mogao prenijeti nestabilnost u tursko dvorište i otjerati islamizmu sklono stanovništvo u krilo lažnih proroka. Točno je da Bushova vlada dosada nije pridonijela racionalnijem pristupu napadu na Irak. Nema sumnje da u svim dijelovima zemaljske kugle demokratski sustav treba pretpostaviti onom diktatorskom. Nema sumnje da terorističke države predstavljaju prijetnju sigurnosti te da u Izraelu bombaši-ubojice, u čijem financiranju sudjeluje i Bagdad, proizvode svece za islamizam u previše kratkim vremenskim razmacima. Ipak, demokratske države moraju popratiti upotrebu vojne sile katalogom razloga i političkom legitimacijom koja će i kritički nastrojenim građanima omogućiti da u najmanju ruku razumiju vojnu operaciju. U slučaju Iraka to dosada nije učinjeno u dovoljnoj mjeri. Štoviše, u odnosima transatlantskih saveznika otvara se jaz koji bi u slučaju napada postao jednostavno nepremostiv. Europljani apatično reagiraju na predodžbu o novom ratu u Zaljevu: rezignirano konstatiraju da pitanje još samo kada će on početi. U načelu je odluka o vojnoj operaciji već donesena, smatraju oni. No, takav je stav pogrešan jer bitno smanjuje utjecaj Europe i istodobno aktivira ogroman konfliktni potencijal u društvu. Zato je - usprkos predizbornoj borbi - krajnje vrijeme da Europljani pozovu Washington da ponudi odgovore na središnji katalog pitanja o pothvatu u Iraku - uz podsjetnik o cijeni projekta 'svrgavanja Sadama Huseina'. Ta su pitanja već mjesecima nepromijenjena: tko bi trebao zamijeniti Sadama? kako dugoročno stabilizirati Irak s obzirom na nesrazmjernu razvijenost njegovih regija? kakve rizike trebaju očekivati susjedne države? koje su države saveznici? što će se dogoditi ako rat u kojem će eventualno biti upotrijebljeno oružje za masovno uništenje - primjerice, protiv Izraela - izmakne kontroli? Uz sve to SAD moraju shvatiti da će sukob u Iraku staviti na kocku njihovu vjerodostojnost u ulozi vodeće sile zapadnog svijeta? S time je povezana ni manje ni više nego saveznička potpora Washingtonu i prihvaćanje američkog vodstva - primjerice, u ratu protiv terora. Težnja Bushove vlade da prevenciju uzdigne na razinu doktrine nije dovoljna legitimacija. Ako jest, tada je zadaća saveznika da preventivno zaštite Washington od njega samog", smatra Stefan Kornelius.