AT-US-TR-rat-Obrana-Ratovi-Diplomacija-Makrogospodarstvo au 19. VII. APA: turska nije oduševljena ratom protiv iraka AUSTRIJAAPA19. VII. 2002.Turska se nevoljko priprema za rat protiv Iraka"Usred gospodarske i krize vlade Turska se
mora pripremati za rat u neposrednom susjedstvu. Prilikom posjeta Ankari zamjenik američkog ministra obrane Paul Wolfowitz jasno je sigunalizirao da je Washington čvrsto odlučio svrgnuti šefa iračke države Sadama Huseina. Kao bliska saveznica Washingtona i susjeda Iraka Turska je gotovo automatski uključena u operaciju - htjela ona to ili ne. Zato je Ankara odlučila izvući maksimum iz aktualne situacije - u slučaju rata poslat će svoje postrojbe u sjeverni dio Iraka kako bi tamo spriječila nastanak kurdske države; Ankara već pojačava svoje postrojbe na granici.Wolfowitz je u Ankari dobio jasno 'da' Turaka na mogući napad na Irak. No, turska strana nije jasno zanijekala ni načelne dvojbe kada je u pitanju vojni udar na susjednu zemlju. Naprotiv, tursko političko i vojno vodstvo odlučilo je iskoristiti vlastite 'legitimne interese' u sukobu u Iraku, koje je američka vlada u međuvremenu i službeno priznala, kao i strateški važan položaj Turske za postavljanje određenih uvjeta. Među njih spada i zahtjev
AUSTRIJA
APA
19. VII. 2002.
Turska se nevoljko priprema za rat protiv Iraka
"Usred gospodarske i krize vlade Turska se mora pripremati za rat u
neposrednom susjedstvu. Prilikom posjeta Ankari zamjenik
američkog ministra obrane Paul Wolfowitz jasno je sigunalizirao da
je Washington čvrsto odlučio svrgnuti šefa iračke države Sadama
Huseina. Kao bliska saveznica Washingtona i susjeda Iraka Turska je
gotovo automatski uključena u operaciju - htjela ona to ili ne. Zato
je Ankara odlučila izvući maksimum iz aktualne situacije - u
slučaju rata poslat će svoje postrojbe u sjeverni dio Iraka kako bi
tamo spriječila nastanak kurdske države; Ankara već pojačava svoje
postrojbe na granici.
Wolfowitz je u Ankari dobio jasno 'da' Turaka na mogući napad na
Irak. No, turska strana nije jasno zanijekala ni načelne dvojbe
kada je u pitanju vojni udar na susjednu zemlju. Naprotiv, tursko
političko i vojno vodstvo odlučilo je iskoristiti vlastite
'legitimne interese' u sukobu u Iraku, koje je američka vlada u
međuvremenu i službeno priznala, kao i strateški važan položaj
Turske za postavljanje određenih uvjeta. Među njih spada i zahtjev
da SAD otpišu Turskoj oko četiri milijarde dolara dugova iz
kupovine oružja.
Nadalje, u razgovoru s Wolfowitzom turski ministar gospodarstva
Kemal Derviš jasno je dao do znanja da će u slučaju rata Turska, već
sada najveći vjerovnik Međunarodnog monetarnog fonda (MMF),
trebati novu pomoć. Turska vlada navodi da su sankcije koje je UN
uveo protiv Iraka nanijele zemlji gospodarsku štetu u vrijednosti
50 milijardi dolara. Nadalje, u slučaju novog rata Ankara strahuje
od izostanka turista - a turizam je s prihodima koji premašuju deset
milijardi dolara godišnje najvažniji izvor deviza za Tursku.
No, Ankara ne formulira samo gospodarske već i političke i vojne
zahtjeve. Kategorično odbijanje formiranja kurdske države na
sjeveru Iraka nakon pada Sadama Huseina već je kod Amerikanaca
urodilo plodom. Prilikom posjeta Turskoj Wolfowitz je izjavio da se
Kurdi, nastanjeni na sjeveru Iraka, 'srećom' smatraju sastavnim
dijelom novog, demokratskog Iraka. Kako bi bila sigurna da se Kurdi
na kraju ipak neće osamostaliti te kako bi mogla sudjelovati u
pretresanju opcija za budućnost Iraka bez Sadama, turska vojska
priprema angažman vlastitih postrojbi preko 330 kilometara duge
granice u susjednoj zemlji. U pograničnim pokrajinama Mardin,
Sirnak i Hakkari vojska je proteklih dana pojačala svoje postrojbe
koje bi trebale jamčiti da Tursku neće iznenaditi eventualna
iznenadna vojna akcija Sadama Huseina.
Osim toga, Wolfowitz je u Ankari s turskom vladom i vojskom
dogovorio da će Turska biti obavještavana o najnovijem stadiju
izrade planova o Iraku u Washingtonu. Turska vlada ne želi jednog
dana iz novina doznati da je rat počeo. U zamjenu za spremnost
Washingtona da Turcima dopusti virenje u njegove karte, da po
potrebi otvori svoju lisnicu za Tursku i da vodi računa o turskim
interesima u Iraku, Ankara je sada očigledno spremna aktivnije
podupirati Amerikance. Tako se Turci postupno privikavaju na
pomisao da će Sjedinjenim Državama dopustiti da stacioniraju svoje
vojnike na turskom teritoriju. Dosada je Ankara u pravilu odbijala
tu mogućnost. Već je podulje vrijeme jasno da SAD smiju koristiti
bazu Incirlik i razna druga uporišta ratnog zrakoplovstva na jugu
Turske za napadačke letove u Iraku.
Usprkos svemu tome, Turskoj bi ipak bilo najdraže kada bi rat ipak
mogao biti otklonjen. U petak je glasnogovornik turskog
predsjednika Ahmeta Necdeta Sezera ponovno pozvao Iračane da
postignu dogovor s UN o povratku inspektora za oružje. No, nada
Ankare da će ipak uspjeti spriječiti sukob svakim danom sve više
kopni. Zato je predsjednikov glasnogovornik Tacam Ildem u
službenom iznošenju stava proteklog petka jasno dao do znanja da se
Ankara priprema za 'sve mogućnosti': 'Ako se SAD odluče za
operaciju u Iraku, Turska će, naravno, misliti na vlastite
interese'", prenosi novinar na kraju analize.