NJ 21. VII. DPA: ŠTO ČEKA SAD U IRAKU?

NJEMAČKA DPA 21. VII. 2002. Rat protiv Iraka: da ili ne - oklijevanje SAD motivirano, između ostalog, i vojnim razlozima "Sadam Husein neumorno obećava svome narodu veličanstvenu pobjedu u slučaju američkog napada. Washington pak šuti, ne želeći reakcijom na tu propagandu pridavati veće značenje iračkom predsjedniku. No, u određenim razmacima američki kabinet ipak opetovano naglašava da bi SAD nesumnjivo bile sposobne uspješno izvesti veću vojnu akciju - protiv bilo koje zemlje koja za njih predstavlja prijetnju. 'Možete biti potpuno sigurni da kada su SAD sposobne napraviti taj korak kada se za njega odluče', izjavljuje ministar obrane Donald Rumsfeld. Načelnik glavnog stožera Richard Myers puše u isti rog: 'Nitko ne bi trebao sumnjati u našu spremnost i sposobnost da ispunimo svaku predsjednikovu zapovijed'. Doduše, iza kulisa ta ocjena postaje nešto diferenciranija. Otvorena je tajna da su visoki vojni dužnosnici u SAD - uključujući i Myersa, skeptični kada je u pitanju koncentrirana američka vojna operacija u Iraku u sadašnjim prilikama. Iako nitko ne sumnja u konačnu vojnu pobjedu SAD, prevladava bojazan da bi takav rat bio daleko teži od pohoda u Afganistanu te da bi općenito strahovito opteretio američku vojnu strukturu. Po navodima insidera navedene su dvojbe - uz strah od dodatne destabilizacije bliskoistočne regije i manjkave potpore saveznika - bitno pridonijele dosadašnjem izostanku američke vojne operacije. 'Kako sada stvari stoje, vlada zasada čeka daljnji razvoj situacije, pokušavajući ishoditi svrgavanje Sadama Huseina jačanjem oporbenih snaga', navela je nedavno nacionalna radio- postaja NPR riječi jednog visokog dužnosnika obavještajnih službi. 'Doduše, prevladava skepsa u uspjeh tih nastojanja ali vojna bi operacija trenutno ipak donijela sa sobom previše problema', dodao je on. Jedan od tih problema odnosi se na angažman ogromnog broja ljudi koji bi po procjeni vrhovnog zapovjednika američkih postrojbi u ratu u Afganistanu Tommyja Franka bio nužan u slučaju akcije u Iraku. Franks bi kao šef središnjeg američkog zapovjedništva zapovijedao i američkim oružanim snagama u eventualnom pohodu u Iraku. Već prije podosta vremena skrenuo je pozornost na činjenicu da bi invazija na Irak zahtijevala angažman najmanje 200 tisuća vojnika - daleko više no što se u početku pretpostavljalo. Nezavisni vojni stručnjaci potvrđuju te pretpostavke, ukazujući da SAD u Iraku - suprotno Afganistanu - ne bi mogle operirati malim brojem specijalnih postrojbi, poduprtim snažnim napadima iz zraka. Naime, Sadam Husein raspolaže 'prilično brojnim' oružanim snagama čije sposobnosti i oprema mogu prirediti Amerikancima 'neugodna iznenađenja', upozoravaju nezavisni stručnjaci. S druge bi pak strane Amerikancima ne bi u Iraku bile na raspolaganju 'namjesničke postrojbe', dok su se u Afganistanu mogli osloniti na tisuće dobro opremljenih i obučenih boraca Sjevernog saveza, podsjećaju oni. Strahuje se također da bi Sadam Husein u slučaju opsežne upotrebe sile mogao zbaciti i eventualne posljednje moralne obzire i upotrijebiti biološko ili kemijsko oružje. Sljedeća opasnost: američke oružane snage mogle bi u Bagdadu biti upletene u ulični rat s mogućim tisućama žrtava u vlastitim redovima i među račkim civilnim stanovništvom. Već u svibnju ove godine u javnost su procurili rezultati tajne računalne simulacije rata, što je razljutilo Pentagon. U središtu pozornosti te simulacije bilo je pitanje kako bi novi rat u regiji utjecao na cjelokupnu vojnu strukturu u kontekstu nastavljenjog angažmana u Afganistanu i ostalih kadrovskih zahtjeva u okviru borbe protiv terorizma. Rezultat: SAD bi mogle pobijediti u novom ratu u regiji i vjerojatno će rasplet slijediti upravo taj scenarij. No, takav bi rasplet istodobno urodio eklatantnim manjkom važne opreme poput izviđačkih i zrakoplova-cisterni te strahovitim opterećenjem zapovjednih i komunikacijskih sustava i kadrovskih kapaciteta. To bi pak moglo ohrabriti potencijalnog agresora da iskoristi povoljni trenutak i izazove SAD", prenosi na kraju priloga Gabriele Chwallek.