HNB O RAZVOJU I RADU NADZORA BANAKA

HNB O RAZVOJU I RADU NADZORA BANAKA Funkcija nadzora banaka, u smislu bonitetnog nadzora, odnosno supervizije, u proteklom je razdoblju doživjela izuzetan napredak, a njen budući razvoj treba pratiti ne samo promjene u okružju već ih i anticipirati u smislu preventivnog djelovanja, ističe Hrvatska narodna banka (HNB) u svom izvješću o razvoju i radu funkcije nadzora banaka u Hrvatskoj. To je izvješće središnja banka pripremila u skladu sa zaključkom Hrvatskog sabora, koji je sredinom lipnja raspravljao o godišnjem izvješću HNB-a. Pitanje nadzora bankarskog sustava, naime, aktualizirano je i u saborskoj raspravi, kao i u stručnoj javnosti nakon slučaja Riječke banke i afere zbog kriminalnih radnji njenog glavnog dilera. To je potaknulo i pitanje da li nadzor ostaviti u središnjoj banci ili objediniti nadzor financijskog sustava i izdvojiti ga u posebnu instituciju. Stoga i HNB u svom izvješću daje prikaz prednosti i nedostataka spajanja nadzora u razvijenim, te srednjorazvijenim i nerazvijenim financijskim sustavima. No, hrvatska središnja banka pritom ne iznosi svoj konačni stav o optimalnom modelu ustroja nadzora u Hrvatskoj, ističući da ne želi utjecati na saborsku raspravu o izvješću. Danas su u Europi prisutna tri osnovna modela institucionalnog ustroja nadzora banaka - prvi je utemeljen na specijalizaciji (npr. u Hrvatskoj, Italiji, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj, Irskoj), drugi je dualni model (npr. Belgija i Austrija), a treći je model potpune integracije nadzornih tijela u jednoj agenciji (npr. Švedska, Danska, Luksemburg, Velika Britanija). Osvrćući se na pitanje modela u srednjerazvijenim i nerazvijenim financijskim sustavima, HNB ističe kako se ne može tvrditi koji je model bolji i navodi argumente za i protiv svakog od njih. Poteškoće oko spajanja nadzornih tijela, problem neovisnosti nadzora, nedostatka jasnog cilja, kvalitete kadra i načina financiranja mogao bi se riješiti time da nadzor bude pri središnjoj banci. Problem pak tog modela je nekompatibilnost ciljeva nadzora (zaštita štediša i deponenata i stabilnost i sigurnost bankovnog sustava) i središnje banke kao monetarne vlasti (čiji je cilj ostvarivanje i održavanje stabilnosti cijena). Kao osnovni argument za spajanje nadzornih tijela u izvješću se navodi nedostatak kvalitetnog i specijaliziranog kadra i nastojanje da se on ne osipa na nekoliko različitih mjesta. Neovisno o modelu koji se odabere, u financijskim sustavima u razvoju posebno treba voditi računa o tome da se ne ugrozi cilj svakog nadzora, a da se postigne zajednički cilj svih nadzornih tijela, a to je stabilnost financijskog sustava, zaključuje središnja banka, ne iznoseći svoj stav u kojem bi se smjeru trebao razvijati nadzor u Hrvatskoj. Najveći dio izvješća posvećen je pregledu razvoja zakonskog okvira i funkcije nadzora banaka u posljednjih deset godina, metodologiju i međunarodne standarde nadzora, razvoj i strukturu ljudskih potencijala na poslovima nadzora. Nadzor u bankama u proteklih je deset godina prošao kroz tri faze - osnivanje i prve godine rada (1992.-1996.) kada su jedini oblik nadzora bile inspekcijske kontrole poštivanja mjera monetarne i devizne politike; razvoj u smjeru bonitetnog nadzora (1997.- 1999.); kretanje prema suvremenom pristupu nadzora (2000.- 2002.). U izvješću središnje banke posebna se pažnja posvećuje i problemu zaposlenika, posebice s obzirom da je riječ o vrlo specifičnim znanjima, da na početku gotovo nije ni bilo stručnjaka za bankarsku superviziju. Na poslovima nadzora banaka tijekom 1992. u HNB-u je radilo samo 16 zaposlenika, a krajem ove lipnja ove godine na tim je poslovima 71 zaposlenik.