ŠV 18. VII. NZZ: JE LI MOGUĆ MIR NA BLISKOM ISTOKU

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 18. VII. 2002. Bliski istok i sjeverna Irska "Izraelski pisac David Grossmann izvijestio je nedavno o sastanku izraelskih i palestinskih mirovnih aktivista s jedne i predstavnika sjevernoirskih sukobljenih strana s druge strane, koji je krajem svibnja održan u Londonu. U određenoj točki rasprave jedan je izraelski sudionik konferencije upitao katoličke i protestantske sugovornike iz sjeverne Irske kada je zapravo sazrela spoznaja da je dijalog jedino moguće rješenje sukoba čiji korijeni sežu u daleku prošlost. David Ervine, jedan od nekadašnjih protestantskih militanata, izjavio je po Grossmannovim riječima sljedeće: 'U određenom sam trenutku jednostavno shvatio da taj rat nije moguće dobiti'. Njegov katolički pandan McGuinness navodno je potvrdno klimnuo glavom. Najnoviji nasilni sukobi u sjevernoj Irskoj - dijelom povezani s anakronim trijumfnim marševima protestantskih provokatora - ponovno su pokazali da ni taj sukob ni u kom slučaju nije prevladan. Proces podjele političke vlasti, pokrenut prije nekoliko godina uz pomoć američkih posrednika, i dalje je ugrožen. Ipak je u utorak katolička Irska republikanska vojska (IRA) iznenadno smogla snage i 'ozbiljno se ispričala' obiteljima žrtava svojih terorističkih napada koje nisu sudjelovale u samom sukobu. Sukobljene pak strane na Bliskom istoku ne pokazuju nikakve naznake spremnosti na takve pomirljive geste ili spoznaje o vlastitoj krivnji. Istoga dana kada se sjevernoirska IRA ispričala obiteljima nevinih žrtava terora, palestinski su ekstremisti u napadu na autobus u zapadnom Jordanu ubili sedam članova obitelji izraelskih doseljenika. Tim su krvavim nedjelom uputili jasan signal: teroristi ne žele pregovore ni mir utemeljen na kompromisu. U današnjoj konstelaciji političkih snaga nastavak takvih napada siguran je recept za blokadu pregovora i pomirenja. Teško je povjerovati da je najnoviji zločin slučajno nakon višetjednog relativnog primirja počinjen upravo na dan kada su se u New Yorku sastali predstavnici Kvarteta (SAD, EU, Rusija i UN), kako bi se ponovno konzultirali o mogućnostima izlaska iz bliskoistočne slijepe ulice. No, uvjerljivi znakovi iskrene spremnosti na pregovore i kompromis ne naziru se ni na strani Sharonove vlade. Ako je Sharonu uistinu bilo stalo do pojave novih i vjerodostojnih palestinskih partnera u pregovorima, nije smio dopustiti svom ultranacionalističkom ministru policije Uziju Landauu da ima potpunu slobodu u akciji proizvoljnog zatvaranja ureda sveučilišta Sarija Nusseibe u istočnom Jeruzalemu. Nusseiba općenito uživa status priznatog umjerenog palestinskog intelektualca i jasno se usprotivio terorističkoj strategiji ekstremista. I Sharonove tvrdnje da palestinska autonomija snosi izravnu odgovornost za najnovije terorističke napade, zvuče sve više šuplje. Napokon, izraelska je vojska u međuvremenu ponovno zaposjela praktično sve palestinske gradove a Arafat je blokiran u svojoj uglavnom razorenoj središnjici u Ramali. Sve dok ne bude dokazano suprotno, očigledno je i dalje aktualna Sharonova apodiktična izjava da dok on vodi vladu neće biti raspušteno nijedno izraelsko naselje. U međuvremenu se pokazalo - izvješćuje izraelski tisak - da je uklanjanje nekoliko napuštenih istaknutih pozicija, koje je nedavno na saboru Stranke rada najavio ministar obrane Ben-Eliezer, bilo tek puka obmana. Spoznaja koja je u sjevernoj Irskoj mukotrpno pretočena u praktičnu politiku - naime, da bez dijaloga i kompromisa nije moguće ostvariti čak ni labilan mir - vjerojatno je danas raširenija među Izraelcima i Palestincima no što se danas čini. Na obje strane nedostaju čelnici koji bi bili voljni i sposobni uspješno provoditi i odgovarajuću politiku. U slučaju sjeverne Irske, pritisak i pomoć treće strane bitno je pridonijela pozitivnim pomacima, ostvarenim proteklih godina", podsjeća na kraju komentara Reinhard Meier.