NJ 17. VII. WELT: EU OKO KRIZE U TURSKOJ

NJEMAČKA DIE WELT 17. VII. 2002. Turska polaže nade u trojku "Turskog premijera Buelenta Ecevita više nije moguće držati za riječ budući da bi u tom slučaju teško bolesni 77-godišnjak, nesposoban za upravljanje zemljom, morao smjesta podnijeti ostavku. Naime, jučer se dogodilo ono što je sam Ecevit skicirao kao posljednju prepreku na putu do njegove ostavke: turski premijer izgubio je koalicijsku većinu u parlamentu u kojem sjedi 550 zastupnika. No, Ecevit nije održao riječ čime riskira kolaps zemlje kojoj je samo četiri puta služio na dužnosti premijera. Vlada je postigla dogovor o održavanju prijevremenih izbora 3. studenog ali to je prekasno za pokretanje nužnih reformi koje će Tursku učiniti kompatibilnom Europskoj uniji. Izbori će konačno označiti tužan završetak karijere poštenog i zaslužnog političara Ecevita koji živi u zabludi da bez njega ništa nije moguće. Istina je pak da ništa nije moguće dok je on aktivan na turskoj političkoj pozornici. Ecevit je postao prepreka a njegovim je tvrdoglavim ustrajanjem na vlasti Turska izgubila nekoliko dragocjenih mjeseci. Turska će do izbora biti politički paralizirana. Ta će stagnacija pogoditi zemlju u sudbinskoj fazi. Naime, Turska je u prvom redu - protiv svoje volje ali uz svoj pristanak - ključna zemlja u pitanju Iraka budući da će s njezinog teritorija biti pokrenut očekivani oružani pohod na tu zemlju. To je jedan od razloga zašto Washington podupire geostrateški jako dragocjenog turskog partnera u NATO-u, podvrgavajući Europljane pritisku da se prema Ankari odnose s poštovanjem i da joj pruže perspektivu. Unutarpolitička blokada Turske tijekom ljeta posljednja je stvar koju SAD trenutno priželjkuju. Zamjenik američkog ministra obrane Paul Wolfowitz sondira trenutno situaciju u Ankari a njegovo će izvješće bitno utjecati na odluku američkog predsjednika Busha u slučaju Iraka. Nadalje, članice EU odlučit će u prosincu ove godine na sastanku na vrhu, posvećenom proširenju, hoće li Turskoj izložiti vremenski raspored konkretnih razgovora o pristupu i ako hoće - kako će taj raspored izgledati. S obzirom na trenutni razvoj događaja u Turskoj, slabi su izgledi za pozitivan signal EU. Neke su reforme, doduše, usvojene odgovarajućim zakonima ali još se nisu čvrsto ukorijenile u svakodnevnom životu. Što se pak tiče predizborne borbe, ne treba polaziti od pretpostavke da će tijekom nje biti moguće napraviti bitne korake u smjeru Europe. Bila bi zabluda vjerovati da je dobra volja dovoljna: posebna uloga Turske neće biti moguća kada u pitanju budu kriteriji iz Kopenhagena. Ne pokaže li istinsku spremnost za reforme, koja će uzdrmati temeljne strukture Atatuerkova nasljeđa - primjer je premoć vojske - iz Kopenhagena će signalizirati crveno svjetlo. I na kraju: tursko gospodarstvo nalazi se u teškoj krizi, valuta lira bilježi krivulju slobodnog pada vrijednosti a na kocki je i paket pomoći Međunarodnog monetarnog fonda, vrijedan više od 16 milijardi dolara. Predstojećih mjeseci bit će donesena odluka ni manje ni više nego o budućoj temeljnoj orijentaciji Turske. 70 posto turskog stanovništva vidi svoju budućnost u političkom i privrednom približavanju Europi. Politički eksponenti te orijentacije vodeći su ljudi u zemlji: bivši ministar vanjskih poslova Cem, ministar gospodarstva Derviš i sjajan stranački strateg Oezkan. Cem je vjerodostojan i ugledan jamac proeuropske politike, Derviš - kojeg je Ecevit posljednjim genijalnim šahovskim potezom dovabio iz Svjetske banke - zagovornik reformi i sanacije privrede a Oezkan odličan organizator. Osim toga, Oezkan ima dobre kontakte sa stranačko bazom i s vojskom. Ta tri neopterećena političara žele usmjeriti Tursku prema Europi i to bi im moglo poći za rukom ali trebaju pomoć. Pomoć koju bi mogla - i u vlastitom interesu trebala - pružiti i Europa. Spomenute tri turske uzdanice nemaju izgleda za uspjeh ako ne dobiju predujam u vidu povjerenja. Striktnom blokadom Turske u razdoblju do 3. studenog EU bi mogla ojačati poziciju nacionalno- kemlističkih i vjersko-islamskih - protueuropskih - snaga. Najava o mogućoj nagradi za proeuropsko očitovanje na izborima bila bi djelotvorna pomoć za trojku Cem-Derviš-Oezkan. I još nešto: pobjeda CDU/CSU na izborima za Bundestag, zakazanim za 22. rujna, djelovala bi poput hladnog tuša na proeuropsku euforiju u turskoj budući da je jasno odbijanje članstva Turske u EU sastavni dio predizbornog programa CDU i CSU", posjeća na kraju uvodnika Dietrich Alexander.