IT - 16. VII. AVVENIRE - TALIJANI ZAVIDNI AMERIKANCIMA

ITALIJA AVVENIRE 16. VII. 2002. Riskantna iznimka za svjetske stražare "Kompromis 'in extremis' u UN-u spasio je Međunarodni kazneni sud od rizika gušenja u kolijevci. Pod uvjetom, međutim, da se ne bavi, godinu dana, možebitnim postupcima spram državljana Sjedinjenih Država angažiranih u mirovnim misijama pod UN-om. Tako se ne zna treba li se radovati izbjegavanju opasnosti ili žalostiti nad službenim priznanjem jednog tako uočljivog izuzimanja od općeg pravila. Uzmimo da se dva vojnika, jedan Talijan (ili Francuz ili Englez) i jedan Amerikanac, obojica razmještena u Bosni ili Libanonu za račun UN-a, nađu umiješani u događaje, najgore koja se mogu dogoditi u sukobima, a koji zahtijevaju intervenciju suca. Dakle, Talijan i drugi otići će pred Kazneni sud, koji se uspostavlja ovih mjeseci, dok će ponašanje američkog državljana ocijeniti domaći sudac. Sjećate li se priče žičare na Cermisu i marinaca koji su u njoj bili protagonisti? To je ta shema. Tada je to funkcioniralo tako da je optuženike izvuklo iz nadležnosti talijanskih sudaca, a sada će to, zahvaljujući postignutom kompromisu, postati opće pravilo. U smislu da će, a to je bit postignutog sporazuma, američki državljani godinu dana biti imuni od optužbi za možebitna kaznena djela koja bi potpadala pod nadležnost Suda. Oblik sporazuma je drugačiji, jer, s ponešto neutralnim naglaskom, utvrđuje da 'ako se ukaže slučaj' koji se odnosi na građane neke zemlje koja nije prihvatila rađanje Međunarodnog kaznenog suda ovaj se suzdržava od progona. No slika se ne mijenja. Kronike kažu da su za postizanje tog rezultata bila potrebna strpljiva i ustrajna posredovanja, s brušenjem riječi do posljednjeg zareza. (...) Jednom u potpunosti političkom odlukom, to je prva stvar, izmijenio se jedan međunarodni sporazum, onaj koji ustanovljava Sud, koji je u potpunosti stupio na snagu ratificiranjem od strane potpisnika u predviđenom broju. On gubi, zapravo, svoju učinkovitost 'erga omnes' jer iz njegove primjene izuzima (na godinu dana, a potom?) upravo one koji ga nisu prihvatili ili one koji su iz njega odstupili, poput Sjedinjenih Država. Ako se potvrdi taj kriterij otvara se put za sva istupanja. Na drugom se mjestu daje prostor ideji da postoje sudionici mirovnih misija UN-a kojima trebaju posebne povlastice u odnosu na obični zakon. Na trećem se mjestu krši kriterij jednakosti svakog člana međunarodne zajednice pred pravilima utvrđenim zajedničkim dogovorom. Oni koji su, vlade ili pokreti, snažno željeli uspostavu Suda i iskreno se tome radovali, sada se nalaze pred pokušajem da ga se deklasira. Od tijela planetarnog pravosuđa u instrument dragovoljne nadležnosti, obvezan samo za one koji ga prihvaćaju. Od tuda proizlazi potreba da na dnevnom redu, onaj koji u njega doista vjeruje, drži pitanje integriteta, uloge, (i spašavanja) Međunarodnog kaznenog suda", piše Domenico Rosati.