NJ 16.VII.-SZ-BLISKOISTOČNI KVARTET

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUG 16. VII. 2002. Ambiciozan kvartet "Trebat će im veliki konferencijski stol ovog utorka u New Yorku u hotelu Waldorf-Astoria - svečano urešenom za susret moćne gospode iz tako zvanog bliskoistočnog kvarteta i mnogo mjesta za mnoge planove koje žele predočiti i o njima raspravljati. Na posljetku, opet se radi o ništa manje doli miru između Izraelaca i Palestinaca, posve konkretno i o reformama palestinskih autonomnih vlasti i ponajprije o budućnosti Jasera Arafata. Mnogo novih pokušaja - ponajprije mnogo različitih - bilo je od susreta na kojem su SAD, Europska unija, Rusija i Ujedinjeni narodi u travnju utemeljili taj kvartet. Sada treba uskladiti stajališta. Polazna i središnja točka razgovora američkog ministra vanjskih poslova Colina Powella, njegovog ruskog kolege Igora Ivanova, glavnog tajnika UN-a Kofija Annana i europskog dvojca Javiera Solane i danskog ministra vanjskih poslova Pera Stiga Muellera bit će prije tri tjedna proglašena načela američke bliskoistočne politike. Predsjednik George Bush s jedne se strane izjasnio za utemeljenje palestinske države poslije demokratskih reforma a s druge je strane svoju zraku izopćenja usmjerio na Arafata. Taj Bushov solo nastup izazvao je očit nesklad u kvartetu. No u međuvremenu se za newyorški susret naslućuje zajednička crta koja bi - koga to čudi - mogla biti vrlo blizu onima koje je povukao Washington. Čini se da su Europljani prihvatili da Arafat mora dati ostavku i traže diplomatski elegantno rješenje. Savezni ministar vanjskih poslova Joschka Fischer uz to je izgradio most za koji se prema izvješću američkog magazina Newsweek zanima i Colin Powell: Arafat bi po njemu mogao biti pomaknut na sasma reprezentativni položaj predsjednika države. Vladanje i pregovaranje o utemeljenju države morao bi prepustiti predsjedniku vlade. No do sazrijevanja takvih planova u stvarnost, još je dalek put. Naime, u prvom redu Arafat još ni izdaleka ne priznaje poraz. Gradi se kao da se ništa ne događa, šalje pisma u Washington i bez povoda se hvali svojim naporima za reforme. U drugom redu je - barem službeno - arapski svijet još uvijek uz Arafata. Egipatski predsjednik Hosni Mubarak u ponedjeljak je nazvao 'velikom pogrješkom gurnuti Arafata u stranu'. I u trećem redu, za mir je uvijek potrebno dvoje, ali se kvartet za sada usredotočio samo na Palestince. Arapi koji bi se u liku egipatskog, jordanskog a možda i saudijskog ministra vanjskih poslova na večer trebali pridružiti kvartetu, jamačno će ustrajati na izraelskim kompenzacijama za palestinske reforme. Radi se dakle o povlačenju iz okupiranih područja i o odustajanju od politike naseljavanja - ukratko: o svemu onomu što je za izraelskog predsjednika vlade Ariela Sharona, kako sam izjavljuje, nemoguće. Kako je zamišljeno, Europljani i UN bi naravno mogli nadgledati palestinske reforme, dočim bi Amerikanci obavljali potreban pritisak na Sharona. Od potonjeg pak nema ni glasa. I sve dok Bush održava duet sa Sharonom, kvartet je bezvrijedan", zaključuje komentator lista Peter Muench.