NJ 15.VII.-DIE WELT-SAD:IMPERIJ ILI REPUBLIKA?

NJEMAČKA DIE WELT 15. VII. 2002. Amerika: imperij ili republika? "Ovo je proljeće bilo u znaku obljetnica triju događaja koji su pripremili put potkopavanju slobode pojedinca u Americi. Prije devet godina FBI je u teksaškom Wacu završio 51 - dnevnu opsadu od strane Bureau of Alcohol, Tobacco and Firearms, što je izazvalo smrt 82 pripadnika Davidijanske sekte, među njima i 30 žena i djece čija je jedina krivnja bila što su bili članovi jedne vjerske zajednice. Prije sedam godina, na drugu godišnjicu ubojstava u Wacu, u jednom je bombaškom atentatu na zgradu vlade Murrah u Oklahoma Cityju ubijeno 168 muškaraca, žena i djece - kao prosvjed zbog onih strašnih događaja, kako su mnogi držali, za koje nije nikada pozvan na odgovornost ni jedan jedini službenik ili namještenik savezne vlade. Timothy Mc Veigh okrivljen i pogubljen zbog tog zločina, tijekom postupka je šutio, ali je poslije izricanja presude naveo riječi bivšeg suca vrhovnog suda Louisa Brandeisa: 'Vlada je naša moćna, svenazočna učiteljica. U dobru i u zlu prednjači svojim primjerom svim građanima naše zemlje.' Prije šest godina je kongres reagirajući na atentat u Oklahoma Cityju usvojio zakon 'protiv terorizma' koji ne samo ovlašćuje glavnog državnog tužitelja da primijeni oružane snage protiv civilnog stanovništva, nego da i u pojedinom slučaju ukine pravo habeas corpus - sudsku provjeru razloga uhidbe -, bit anglo- američke zamisli o slobodi. Kad je tadašnji predsjednik Bill Clinton potpisao zakon, kritičare je nazvao 'nedomoljubnima': 'Oni koji umišljaju da mogu voljeti svoju zemlju i istodobno prezirati njezinu vladu, nemaju u sebi ništa domoljubnoga.' To je izjava od koje zastaje dah, jer će jednom u životu pogoditi većinu od nas. Drukčije rečeno: je li neki Nijemac bio nedomoljuban ako je 1939. godine rekao da prezire nacističku vlast? Tako je započelo posljednje poglavlje u borbi na život i smrt između američke republike i američkog imperija. Od svršetka Drugog svjetskog rata nalazimo se u 'vječnom ratu za vječni mir', rekao je povjesničar Charles A. Beard. Govorim o našem klubu 'neprijatelja mjeseca'. Svaki mjesec suočavamo se s novim strašnim neprijateljem kojega moramo udariti prije nego on nas uništi. Federation of American Scientists zabilježila je od 1945. gotovo 200 takvih vojnih posezanja SAD-a. U Kuranu piše da je Alah jednog utorka stvorio tamu. 11. rujna nisam morao gledati na kalendar da bih znao koji je dan u tjednu. Nije me iznenadilo ni to što unatoč oko sedam milijarda američkih dolara koje smo od pedesetih godina dali za našu uljepšano rečeno 'obranu', nije bilo nikakvog prethodnog upozorenja od strane FBI-a ili CIA-e ili Defense Intelligence Agency. Strahovita fizička šteta koju su nam tog crnog utorka nanijeli Osama & Co. nije ništa u usporedbi s K.O. udarcem našim temeljnim pravima koja nestaju: Antiterrorist Act iz 1996. i najnoviji USA Patriot Act omogućavaju među ostalim daljnje posebne ovlasti da se bez odluke suda prisluškuju telefoni i da se osobe s dozvolom boravka, posjetitelje i ilegalne useljenike bez redovitog postupka izbaci iz zemlje. Prema istraživanju iz studenog 1995. još je 55 posto ispitanih vjerovalo da je savezna vlada 'postala tako moćna da predstavlja prijetnju za ljudska prava običnih građana'. Tri dana poslije crnog utorka 74 je posto držalo da Amerikanci moraju 'nužno žrtvovati dio svojih temeljnih prava'. Predsjednik George W. Bush osobno nas je počastio na zajedničkoj sjednici oba doma kongresa svojim tumačenjem motiva Osame bin Ladena i njegovih pristaša: 'Mrze sve što vidite u ovoj plenarnoj dvorani...Mrze naše slobode, našu slobodu vjere, našu slobodu govora, naše izborno i skupštinsko pravo i našu slobodu da jedni drugima protuslovimo.' Ako je to bio pokretač terorista, tada su svakim danom bliže svojem cilju nego što su se usudili nadati, kad se svakoga dana sa svakim proširenjem 'ovlasti izvanrednog stanja' sve više umanjuju naša temeljna prava. Ako je 'neotuđivo pravo' jednom otuđeno, postoji opasnost da nestane zauvijek. U tom slučaju ne bismo više bili zadnja velika nada čovječanstva, nego samo bijedna imperijalistička država čijim građanima upravljaju posebne jedinice i čiji će način umiranja, ne način življenja, univerzalno oponašati", piše Gore Vidal, romanopisac i esejist koji potječe iz jedne od najuglednijih američkih obitelji i daljnji je rođak Ala Gorea. Njegova najnovija knjiga nosi naslov 'Perpetual War for Perpetual Peace: How We Got to Be so Hated'.