NJ 15. VII. SZ: TURCI - MAJSTORI U ODRŽAVANJU POLITIČKE PAT-POZICIJE

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 15. VII. 2002. Bezimeni pa ipak samosvjesni "U nogometu su Turci nedavno dogurali do samog svjetskog vrha. Stoga nije nimalo čudno što čovjek koji se predstavlja kao novi trener turske politike koristi jezik sporta. Ankara bi se mogla uspeti 'u super-ligu', obećava Kemal Derviš, koji još obavlja dužnost ministra gospodarstva u momčadi ozbiljno uzdrmanog premijera Buelenta Ecevita ali već radi na novoj političkoj reprezentaciji. B-Liga nije prihvatljiva ni za lijevo krilo Ismaila Cema. Bivši ministar vanjskih poslova sanja o Turskoj koja će 'konkurirati Europi i Sjedinjenim Državama'. To su velike riječi u zemlji koju godinu i pol potresa najteža gospodarska kriza u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Turska je trenutno u samom svjetskom vrhu kada su u pitanju kamate na kredit i bankroti poduzeća. Usprkos tome, samosvijest ambicioznih obnovitelja ostala je netaknuta - hrani se pouzdanim uvjerenjem da nova stranka tržišnoprivredne orijentacije i socijaldemokratskog profila može računati na potporu utjecajnih turskih poduzetnika. Može računati i na blagonaklonost Međunarodnog monetarnog fonda i na naklonost EU. No, bez naroda nema ni narodne stranke. Sa svojih 46 zastupnika, izbjeglih iz Ecevitovih redova, nova, zasada još bezimena stranka predstavlja tek mini-frakciju u turskom parlamentu. U slučaju prijevremenih izbora njezini su izgledi za uspjeh neizvjesni sve dok socijaldemokratska ljevica ostaje rascjepkana. Nepromijenjena prastijena tog bloka jest Republikanska narodna stranka (CHP), najstarija turska stranka koju je 1923. utemeljio Ataturk. Ona ima na svojim računima najviše novca ali ju je istodobno prekrio i debeli sloj prašine. Derviš pokušava pridobiti potporu za povijesni kompromis ljevice izjavom da će izići na izbore 'rukom pod ruku' sa CHP-om. No, šef CHP-a Deniz Bajkal ustručava se poput djevojčice koja bi sama voljela postati princezom. No, za formiranje širokog saveza trolistu Cem/Derviš/Oezkan potrebno je i povjerenje gubitnika u turskoj politici. Ecevitova vlada nije ponudila perspektivu ljudima na osiromašenom kurdskom jugoistoku Turske. Represija pak prema religioznom bloku više je povećala nego umanjila broj pristaša karizmatskog Tayyipa Erdogana. Cem danas obećava tolerantan odnos prema ženama koje u laicističkoj Turskoj žele nositi veo. On dobro zna i zašto: ankete pokazuju veću popularnost Erdogana, tipa političkog propovjednika. No, još je veći broj neodlučnih Turaka. Tu se krije prilika za spomenuti trolist. U slučaju prijevremenih izbora predizborna borba imat će samo jednu temu: Tursku i EU. Opcija članstva u EU djeluje kao katalizator za sve reforme u Ankari. U tom kontekstu rijetko prevladava racionalan pristup. U turskoj politici važnu ulogu igra nacionalni ponos a nacionalisti u vladajućoj stranci MHP neumorno uvjeravaju svoje birače da će EU otvoriti svoja vrata samo za 'poniženu Tursku'. Budući da će MHP teško promijeniti svoj stav, primjerice, prema smrtnoj kazni, gotovo je nezamisliv scenarij po kojem bi Ecevitova koalicija još usuglasila stavove o zajedničkom nazivniku - čak i ako zadrži većinu u parlamentu. Stari je lisac Ecevit istodobno i pravi majstor - u vještini bizantinskih spletki može računati na dobar ishod u odmjeravanju snaga sa svojim protivnicima. Zacijelo još ima u rukavu koji potez iznenađenja. Njegov sljedeći napad vjerojatno će biti usmjeren protiv koalicijskog partnera Mesuta Yilmaza i njegova ANAP-a, koji nije skrivao da budućnost vidi u Dervišovu bloku. Nakon toga Ecevit će nastojati potisnuti Yilmaza iz vlade. Njegovi su rezervni igrači ljudi konzervativne bivše premijerke Tansu Ciller. Dođe li ponovno na vlast, Ciller bi mogla brzo zaboraviti svoj poziv na raspisivanje prijevremenih izbora. Čini se da Ecevita više ne zanima mogućnost da bi Ankara time postala svjetski prvak i u produljenju političke pat-pozicije", napominje na kraju komentara Christiane Schloetzer.