NJ 15. VII. TAZ: BRITANCI IZDALI EUROPLJANE

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 15. VII. 2002. Ni traga europskoj snazi "Valja se složiti s riječima njemačke ministrice pravosuđa Daeubler-Gmelin i ministrice za pomoć pri razvoju Wieczorek-Zeul: načelo pravne države nespojivo je s odlukom Vijeća sigurnosti UN da građanima Sjedinjenih Država i ostalih zemalja koje nisu pristupile Međunarodnom kaznenom sudu (MKS) odobri imunitet pred tim sudskim tijelom. Svojom je rezolucijom VS uputilo pogrešan signal - ne samo zemljama u razvoju već svih 114 zemalja koje nisu potpisale sporazum o utemeljenju MKS-a. Naime, navedena rezolucija ne ohrabruje navedene države da napokon ratificiraju spomenuti sporazum već ih odvraća od tog poteza. U najgorem slučaju VS UN je čak otvorilo Pandorinu kutiju jer bi ubuduće i druge države mogle zatražiti odredbe o iznimnom statusu. Osim toga, gledano iz perspektive međunarodnog prava, rezolucija predstavlja i nedopustivu intervemnciju u međunarodni sporazum koji je utanačen izvan sustava Ujedinjenih naroda. Tako ostaje tek nada da će države poput Kanade smoći hrabrosti i uložiti pred Međunarodnim sudom prigovor na takvu odluku. Kako njemački ministar vanjskih poslova Fischer, suočen s takvom situacijom i s iskrivljavanjem svih činjenica, može govoriti o 'dosada neviđenom jedinstvenom nastupu svih partnera u EU', ostat će njegova tajna. Uistinu jedinstven nastup Europljana - ili samo 'svih 15 minus jedan', dakle, bez Velike Britanije - omogućio bi ishod koji ne bi naškodio MKS-u. Ljutnja Washingtona bila bi manje zlo. Kakav bi trebao biti sadržaj 'dijaloga' sa Sjedinjenim Državama, na koji Fischer ponovno skreće pozornost? Koji su njegovi ciljevi? Tko bi ga ubuduće trebao voditi? Izvjesno je samo da će 1. srpnja 2003. g., kada bi trebala biti dopisana aktualna odluka Vijeća sigurnosti, u Washingtonu i dalje biti na vlasti Bushov kabinet. Potpuno je pak neizvjesno tko će vladati u Berlinu. Proteklih su tjedana iz redova CDU/CSU upućene izjave koje naznačuju dvojbeno veliko razumijevanje za zahtjeve Sjedinjenih Država. Čini se da je jasno sljedeće: odlučnost pa i spremnost na sukob, koja je krajem devedesetih obilježavala početno zalaganje vlade CDU/FDP a potom i vladajuće crveno-zelene koalicije za učinkovit, kompetentan, o Vijeću sigurnosti što je više moguće neovisan Međunarodni kazneni sud, danas je stvar prošlosti", napominje na kraju uvodnika Andreas Zumach. Autor objavljuje i izvješće pod naslovom "Kako je Sjedinjenim Državama dano za pravo": "Nakon višetjednog spora oko imuniteta vlastitih državljana pred Međunarodnim kaznenim sudom SAD su uz pomoć Velike Britanije uglavnom uspjele nametnuti svoj stav. U noći na subotu Vijeće sigurnosti donijelo je posredstvom rezolucije 1422 a na zahtjev Washingtona odluku da MKS ne smije 'ni pokretati istragu ni kazneni progon' zbog 'postupaka ili propusta 'sudionika misija UN iz onih država koje (poput Sjedinjenih Država) 'nisu ratificirale statut tog suda'. Ta će odredba za početak biti na snazi samo 12 mjeseci ali Vijeće sigurnosti istodobno je u članku 2 spomenute rezolucije objavilo 'namjeru' da posebnu odredbu 'obnavlja 1. srpnja svake godine za dodatnih 12 mjeseci koliko god dugo bude potrebno, pod istim uvjetima'. Kad god je Vijeće sigurnosti u razdoblju nakon 1945. g. očitovalo u rezoluciji odgovarajuću namjeru, ona bi kasnije postala i stvarnost. SAD su pak zauzvrat odobrile dosada blokirano produljenje mandata misije UN u Bosni. Mnoge je promatrače iznenadila činjenica da je rezolucija usvojena jednoglasno. Ona je u prvom redu rezultat diplomatske suradnje SAD i Velike Britanije - čiji je veleposlanik Jeremy Greenstock kao aktualni predsjedatelj Vijeća sigurnosti znatno utjecao na tijek konzultacija - ali i nejedinstva Europske unije. Velika je Britanija već prije dva tjedna spriječila zajednički demarš EU svim članicama Vijeća sigurnosti EU. Tekst sadašnje rezolucije identičan je - uz dvije promjene čisto kozmetičke prirode - tekstu koji su SAD pustile u opticaj već prošle srijede povodom javne rasprave u Vijeću sigurnosti te u čijem je sastavljanju Velika Britanija već sudjelovala. U tom je trenutku tekst pretežno nailazio na odlučno odbijanje - između ostalog, upravo i među članicama EU. Francuska je formulirala protuzahtjev koji je prije eventualnog pokretanja istraga protiv sudionica misija UN predviđao tek 'obvezu' MKS-a da o njima obavijesti Vijeće sigurnosti UN. Nadalje, Pariz nije isključio ni mogućnost da u slučaju potrebe vetom obori američki prijedlog rezolucije čak i ako ovaj dobije potrebnu većinu u vidu 9 od ukupno 15 glasova članica VS. Do četvrtka navečer Washington je mogao računati tek na glasove Kine, Rusije, Velike Britanije, Singapura i Bugarske. Pristanak Bugarske Washington je pridobio obećanjem da će se u ciklusu proširenja NATO-a, zakazanom u studenom ove godine, založiti za prijem Bugarske. Norveška je naznačila da je naklonjena američkom prijedlogu. Jasan su otpor - uz Francusku - očitovali i Mexico, Sirija i Irska. Ostale se države nisu izjašnjavale. Stanje se promijenilo kada je Velika Britanija u noći na petak na sastanku veleposlanika zemalja EU službeno objavila da će glasovati za američki prijedlog ako bude podnesen u formi službenog prijedloga teksta rezolucije. Time je francuski protuprijedlog - za koji se, inače, nije posebno založilo ni dansko predsjedateljstvo EU ni Njemačka - izgubio sve šanse za jedinstvenu potporu EU. Francuska je nagovijestila da u takvim okolnostima neće uložiti veto a Norveška je otvoreno izrazila potporu američkom prijedlogu. Nakon takvog raspleta među Europljanima skeptične ili neodlučne neeuropske članice VS počele su strahovati da će ih odbijanje američkog prijedloga izolirati i usamljene izložiti zlovolji i mogućim sankcijama SAD. Diplomati tih država dobili su u petak iz svojih glavnih gradova uputu da glasuju za američki prijedlog. Takva promjena mišljenja pospješena je u najmanju ruku u slučaju Kolumbije snažnim političkim pritiscima Washingtona. Odluka Vijeća sigurnosti izazvala je širom svijeta uglavnom kritički intonirane reakcije. Kanadski veleposlanik pri UN Paul Heinbecker govorio je o 'crnom danu za Ujedinjene narode'. Vijeće sigurnosti 'nije ovlašteno tumačiti statut MKS-a', ustvrdio je Heinbecker. Kanada je 'gorko razočarana', dodao je on. Vlada u Ottawi kritizirala je težnju SAD imunitetu daleko jasnije od većine članica EU. Belgijski ministar vanjskih poslova Louis Michel nazvao je odluku VS 'novim udarcem vjerodostojnosti međunarodnih zakona'. I švedska je vlada izrazila razočaranje. Usprkos navedenim kritičkim glasovima iz ostalih članica EU i stvarnom tijeku rasprave, Fischer je izjavio da je posrijedi 'kompromis koji je omogućio tek dosada neviđeno odlučan nastup EU'. Ministrice pravosuđa i gospodarske suradnje Hertha Daeubler-Gmelin i Heidemarie Wieczorek-Zeul bile su daleko kritičnije u svojoj ocjeni odluke Vijeća sigurnosti. Za SAD pak navedena odluka predstavlja tek prvu pobjedu u ratu, 'prvi korak nakon kojeg će uslijediti novi', kao što je nakon glasovanja izjavio američki veleposlanik pri UN John Negroponte. Konzervativni Wall Street Journal kritizirao je da Bijela Kuća 'nije ostala oštra' i nije ustrajala na prijedlogu rezolucije koju je prvi puta iznijela prije dva tjedna. Naime, u tom je prvobitnom zahtjevu Washington još izričito, bez ikakvih kozmetičkih maskirnih operacija na tekstu, zahtijevao vremenski neograničeni blako-imunitet za američke sudionike u misijama UN", podsjeća na kraju izvješća Andreas Zumach.