RU NG 14. VII. 2002. SARAJEVSKI SUMMIT

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 14. VII. 2002. Neće biti revolucije u Sarajevu "Danas će se u Sarajevu sastati vođe Bosne i Hercegovine (BiH), Hrvatske i Jugoslavije (Srbija i Crna Gora). To je prvi tročlani summit od vremena krvavoga raspada SFRJ početkom devedesetih. Takav je susret postao moguć tek poslije odlaska s političke scene Alije Izetbegovića, Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića - glavnih redatelja balkanske zadjevice. Revolucionarnih odluka od današnjeg summita ne treba čekati, tako bar smatra domaćin susreta predsjednik Predsjedništva BiH Beriz Belkić. Bit će, naravno, srdačnih zagrljaja. Pa ipak će trostrani susret biti važan sam po sebi, i neka simbolična točka bratoubilačkoga rata. Ako je Daytonski sporazum iz 12995. dopustio prijelaz od pokolja k 'hladnome miru', onda je današnji susret na vrhu pokušaj realnoga približavanja, prije svega na gospodarskoj liniji, između triju država u regiji. Pregovori će se voditi pod stalnom pozornošću SAD-a, a domaćin Belkić je upravo s američkim veleposlanikom u Bih Clifordom Bondom utanačio parametre summita. Sa triju strana dolazi pet vođa (Bosnom ravna tročlano predsjedništvo). Musliman Beriz Belkić, Srbin Živko Radišić i Hrvat Jozo Križanović primaju Vojislava Koštunicu, predsjednika Jugoslavije, i Stjepana Mesića, hrvatskog predsjednika. Oni će razmatrati poratno naslijeđe, povratak stotina tisuća izbjeglica i osiguranje njihovih prava na imovinu i socijalnu zaštitu. Izbjeglice s Balkana žive po cijelom svijetu od Amerike do Australije, ali ih najviše ima u Srbiji - prema popisu više od 400 tisuća, a po ocjenama i do 600-700 tisuća (ne računajući 200-250 tisuća raseljenih s Kosova). Većino su to Srbi, a samo 5 posto njih izjavljuje da bi se vratili u domovinu. I najteže im ide povratak u hrvatsku, gdje za razliku od Bosne nemaju ni formalna jamstva za vlasništvo. U Sarajevu se kani obratiti pozornost na gospodarsku suradnju; pritom razmotriti mogućnosti zajedničkog nastupa triju zemalja na međunarodnom tržištu i u približavanju Europi. Govoriti će se i o NATO-u. Otkad se beogradsko vodstvo odlučilo priključiti programu 'PArtnerstvo za mir', težnja sjevernoatlantskoj organizaciji postala je zajednički cilj triju država, koje su napola pretvorene u NATO-ove baze. O NATO-u će se govoriti kao o cilju i kao o sredstvu za održanje mira u regiji. Uoči summita u tisku se digao val polemika o tome treba li se ispričati za rat. I ako treba, tko bi trebao, pred kime i kada. U Tome bi moglo niti neprijatnosti za jugoslavenskog predsjednika Koštunicu i izazvati skandal u Sarajevu. TV BiH je priopćio da će Belkić na pregovorima zatražiti od Koštunice ispriku. Zatim je to opovrgnuo domećući kao drži da se 'Koštunica mora ispričati, iako će proći godine dok se ne pojavi jugoslavenski Willy Brandt i ispriča se za uništene živote u Bosni'. Gospodin Belkić ne govori o tome jesu li Muslimani spremni odgovoriti s isprikom. Bosanski rat - najkrvaviji je od svih balkanskih sukoba posljednjeg desetljeća - život je izgubilo 200- 250 tisuća ljudi. Međutim, gubici Muslimana, Srba i Hrvata u mnogome se poklapaju, o čemu u Sarajevu šute, jednako kao i zločinima koje su počinili Muslimani. Svojevrsni je dar Koštunica dobio u Sarajevu od neke islamske organizacije uoči summita: bosanski glavni grad osvanuo je oblijepljen plakatima s likom jugoslavenskog predsjednika sa strojnicom u ruci. Iz potpisa se može izvesti zaključak kako je njegov dolazak - teroristički čin protiv Bosne. Prema podacima iz Sarajeva, policija nije smetala skidanju plakata, a Belkić nije u tome vidio ništa loše: 'Ako je organizacija registrirana i zatim skinula plakate prema dopuštenoj proceduri, onda nema nikakvih problema', piše Julija Petrovska.