FRANCUSKA-LE FIGARO OD 12.7.02. UVODNIK O TURSKOJ

FRANCUSKA LE FIGARO 12.VII.2002. Turska skreće s pravca "U ovom času kada su naši odnosi s Istokom tako osjetljivi, politička kriza koja zahvaća Tursku ne obećava ništa dobra. Sedamdeset sedmogodišnji Buelent Ecevit drži se vlasti snagom očajnika. Otkako se u svibnju razbolio, njegova je golema zemlja paralizirana. I to u času kada je tom dijelu svijeta više no ikad potrebna stabilnost. Razumljivo je da premijer pruža otpor. Zna da bi prijevremeni izbori mogli otvoriti put islamistima. Generali, kao i uvijek u toj zemlji, čuvaju stražu. Državni udar nije isključen, makar i tihi, poput onog iz 1997. koji je omogućio da se prvi put udalje integristi. Blokada koja traje mjesecima više se ne da podnositi. Ima prevelike posljedice na ostatak svijeta. Turska je, ponajprije, pred financijskim krahom. Dajući milijarde dolara, MMF drži zemlju na rukama. Gospodarstvu trebaju još mnoge reforme, a posljedice stečaja osjetit će se daleko od obala Anatolije. Veze s Europom su na mrtvoj točki. No proširenje je na vidiku. Sva turska elita koja je imalo otvorena prema svijetu, očekuje da se utvrdi nadnevak - u načelu do konca godine - za početak pregovora s Bruxellesom. Paraliza u Ankari pogađa Cipar, gdje su obustavljeni pregovori o ujedinjenju otoka. S Grčkom su nesuglasice tolike da onemogućuju bilo kakve izglede za napredak na području europske obrambene politike. Na koncu, tu su Irak i Bliski istok. Turska kriza pogoršava prilike u regiji koja se plaši američkog vojnog djelovanja protiv režima Sadama Huseina. Dogodi li se rat u Iraku, važno je da Turska prije toga dobije stabilnu vladu koja će biti kadra da podnese neizbježive uzvratne udarce. Dok još postoji strah od zastranjivanja u izraelsko-palestinskoj krizi, Turska pak pokazuje znake iznimne slabosti. Unatoč političkom sustavu u kojemu stranački sustav vodi u slijepu ulicu, u Ankari ima sjajnih političara. Ministar gospodarstva Kemal Dervis i ministar vanjskih poslova Ismail Cem daju nadu najsuvremenijim dijelovima društva. Sklon im je i Zapad. Sučeljena s krizom koja izlaže pogibli jednu od rijetkih svjetovnih država u muslimanskom svijetu, Europa ne može biti ravnodušna. Ne mora Turskoj ponuditi članstvo, ali joj mora dati priliku za stabilnost", piše Pierre Rousselin.