NJ 11. VII. SZ: FISCHLEROVA POLJODJELSKA REFORMA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 11. VII. 2002. O novom seljaku "Poljoprivredna je politika još uvijek kamen na vratu europske ideje. Loš image Europske unije i njezine birokracije pothranjuju izdanci divovske subvencijske mašine. Razrađeni sustav premija i subvencija još uvijek je razlog što se uzgaja previše žitarica, proizvodi previše šećera, hrani previše junadi i tovi previše svinja. Višak koji seljaci ne uspijevaju prodati u Europi završava uz skupe subvencije na svjetskom tržištu, gomila se u skladištima ili odmah uništava. Porezni obveznici održavaju besmislenu preveliku proizvodnju sa 44 milijarde eura, polovinom proračuna EU, koja - uz ostalo - ostavlja iza sebe zakiseljeno tlo i nitratom zagađene vode i siromašne zemlje, isključene iz ravnopravne trgovine. Kritičari već desetljećima napadaju poljoprivredno ludilo u EU. Jednom je prilikom OECD zatražila sljedeće: jednostavno isporučite svakom seljaku ček. Bila je to lukava provokacija - sve do jučerašnjeg dana. Naime, desetog je srpnja Povjerenstvo EU odlučilo pretočiti provokaciju u politički stav. Bude li se pitalo povjerenika EU za poljoprivredu Franza Fischlera, europska poljoprivreda trebala bi nakon brojnih malih reformi doživjeti i istinski zaokret. Europska poljoprivredna nevolja trebala bi prerasti u poljoprivredno čudo. Politička vizija Bruxellesa suočava seljake sa sasvim novom predodžbom njihova zanimanja. Seljak koji danas teško radi na njivi trebao bi postati poljoprivrednik-vrtlar kojeg društvo plaća za zaštitu prirode, dobar odnos prema životinjama i proizvodnju kvalitetnih prehrambenih namirnica. Oslobođen pritiska proizvodnje, taj bi namještenik u poljoprivredi trebao nedvojbeno razviti i poduzetnički duh ali pritom nuditi i samo ono što tržište traži. Po anketi Eurobarometra 60 posto građana podupire takav novi model poljoprivrede. Doduše, nema odgovora na pitanje hoće li društvo trajno prihvatiti da grana privređivanja koja zapošljava samo pet posto zaposlenih u Europi trajno uživa i subvencije u vrijednosti od nekoliko milijardi eura - iako zauzvrat postiže svrsishodne rezultate. Novi profil mogao bi naškoditi i osjećaju seljaka o vlastitoj vrijednosti. Povjerenik EU za poljoprivredu Franz Fischler znao je da će svojim planom navući na leđa kritiku sa svih strana. Argumenti pro et contra, koji su se javili u javnoj raspravi, zrcalili su se i u samom Povjerenstvu EU. Usprkos tome, Bruxelles je prihvatio nacrt reforme. Fischler nudi obrazloženje koje je istodobno radikalno i jednostavno: 'Alternative, zapravo, nema'. Naime, ostane li sve kao što jest, Europska unija, proširena za deset novih zemalja, sunovratit će se u financijski kaos. upozorava on. Doduše, Fischler nije isporučio nacrt za financijski održiv model poljoprivrede u povećanoj Europi ali je formulirao odlučujuća načela koja omogućuju odgovarajuću prilagodbu: financijska pomoć bit će odvojena od proizvodnje - dakle, više se neće plaćati po masi; preostat će više novca za razvoj sela - dakle, za zaštitu okoliša i prirode; manja će seoska imanja dobivati bolju potporu. Sve bi to mnogim kandidatima za pristup EU olakšalo uključivanje njihovih poljoprivrednih struktura u sustav EU. Reforma je umjerena jer bi svaka terapija, koja bi europskim seljacima htjela propisati čistu tržišnu privredu ili oštro smanjenje povlastica izazvala pobunu. Takva bi radikalna poljoprivredna reforma istodobno ugrozila obazriv odnos prema okolišu i životinjama. Potrošači su već uznemireni nizom skandala u vezi s prehrambenim namirnicama. Gorka je istina sljedeća: na visokoj razini seljaci mogu zbog globalne konkurencije privređivati samo uz pomoć potpore javnih ustanova. No, treba li poljoprivrednoj politici EU u sadašnjem trenutku uopće radikalno postavljanje smjernica? To pitanje postavlja u prvom redu francuska vlada. Predsjednik Jacques Chirac ne želi ni u kom slučaju prestrašiti svoje seljake koji su dosada dobivali najveći dio poljoprivrednog kolača EU. Vremenski plan u EU predviđa da će se o financiranju poljoprivrede odlučivati tek od 2006. g., dok bi pregovori trebali početi tek 2004. g. To ipak ne bi smjela biti prepreka Fischlerovim planovima - njemačka vlada ne smije se upuštati u odgodu reforme. Doduše, Fischlerov paket nije bitno jeftiniji od aktualne poljoprivredne politike ali promiče načelo 'kvaliteta ispred kvantitete', čijim se autorstvom njemačka ministrica poljoprivrede Renate Kuenast toliko ponosi. Njemačka se ministrica mora sada odvažiti na sukob s Francuskom. Za povjerenika EU za poljoprivredu Franza Fischlera pitanje pravog timinga povezano je i s osobnim motivima. Naime, njegov mandat u Bruxellesu završava za dvije godine. Austrijanac je proveo puno toga ali je doživio i nekoliko poraza. Prije no što ode, želi osigurati opetovano podešavanje subvencionirane cijene žitarica odnosno određivanje novih kvota za proizvodnju mlijeka. Želi i pokrenuti izradu još jednog nacrta zakona. Njegov plan, kojem danas u podjednakoj mjeri plješću industrija i borci za zaštitu okoliša, hrabra je vizija", naglašava na kraju uvodnika Cornelia Bolesch.