FRA-LE FIGARO 11.7.02. PROTUFRANCUSKO RASPOLOŽENJE AMERICI

FRANCUSKA LE FIGARO 11.VII.2002. Amerikance trese protufrancuska groznica "Početkom godine Edward Koch, bivši gradonačelnik New Yorka, svako je radijsko izvješće završavao izjavom koju kao da je nadahnuo Katon: 'Omni Gaul delenda est' (Čitavu Galiju treba razoriti). 'New York Times' opetovao je tu uzrečicu u napisu od nedjelje s naslovom: 'Danas je u Sjedinjenim Državama ljubav za Francusku rijetka'. Eufemizam je očit. Protufrancusko raspoloženje, prema pisanju 'New York Timesa', danas dijeli većina glasila i američke elite. Postalo je jako popularno širiti stare stereotipe o Francuzima, klišeje koji nisu jako ugodni. Neke novine u karikiranju ne oklijevaju da današnju Francusku usporede s vichyjevskom. Kao i 1942., potomci Gala su prljavi, zaudaraju, kukavice su i antisemiti. Već dugo se ocean koji dijeli Francusku od SAD-a nije činio tako golem. Kao što ističe Justin Vaisse, profesor političkih znanosti, u istraživanju koje je nedavno objavljeno, 'frankofobija je u Americi ono što je antiamerikanizam u Francuskoj'. Nakon napadaja od 11.IX., protufrancusko raspoloženje jaše na domoljubnom valu koji zapljuskuje SAD. Prema pisanju američkog tiska koji nasilje počinjeno u Francuskoj nad židovima uspoređuje s Kristalnom noći 9.XI.1938. u Njemačkoj, kao i rezultat Jeana-Marie Le Pena u prvom krugu predsjedničkih izbora svjedoče o povratku vichyjevske Francuske. Nekoliko američkih židovskih organizacija vode kampanju protiv Francuske za koju misle da je propalestinska i antisemitska. Institut Simona Wiesenthala koji su utemeljili lovci na naciste, sa sjedištem u Kaliforniji, potiče američke židove da izbjegavaju Francusku kao odredište za ljetovanje. Neki listovi preporučuju Amerikancima koji putuju u Francusku: 'Nemojte nikome reći da ste Amerikanci'... Francuski veleposlanik u SAD-u Francois Bujon de l'Estang odgovorio je na 'opadanje' u napisu objavljenom u 'Washington Postu'. Upozorava na 'odvratne i gdjekada sramotne komentare' američkog tiska, napominjući da se jedan list usudio napisati kako se u Francuskoj 'vodi borba za konačno rješenje židovskog pitanja'. Bujon de l'Estang tumači Amerikancima da napadi na židove 'ne čine Francusku antisemitskom, kao što upornost Ku Klux Klana i nadmoć bijelaca ne čine SAD rasističkom zemljom koja se sprema da ponovno uvede segregaciju i ropstvo'. (...) Uspjeh koji je u Francuskoj imala knjiga Thierryja Meyssana 'Strašna obmana', u kojoj se tvrdi da se nikakav zrakoplov nije zabio u Pentagon 11.IX., pridonio je porastu protufrancuskog raspoloženja. Amerikancima koji na sebi osjećaju posljedice atentata, to se nije svidjelo. Unatoč aktivnom sudjelovanju u borbi protiv terorizma, Amerikanci Francusku ne drže najboljom saveznicom u toj borbi. Nakon uhidbe Francuza Zaccariasa Moussaouija, jedinog optuženika za atentate od 11.IX., francusko su veleposlanstvo zasuli telefonski pozivi nezadovoljnika. Neki su Amerikanci, još u stanju šoka, optuživali 'propalestinsku Francusku da je objektivna saveznica terorista'. U istom smislu, neki misle da je nedopustivo da Francuska odbije izručiti SAD-u osobe kojima prijeti smrtna kazna. Za američku vladu, vrhunac francuske drzovitosti bio je kada je bivši ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine govor predsjednika Busha o 'osovini zla' nazvao 'ograničenim'. Državni tajnik Colin Powell uzvratio je da njegov francuski kolega ima 'svoje mušice'. U Bushovoj su upravi rijetki oni koji od posjeta Dominiquea de Villepina očekuju novi početak u francusko-američkim odnosima", piše Patrick Saint-Paul.