NJ 11.VII.-DIE WELT-GOSPODARSKA KRIZA U SAD-U

NJEMAČKA DIE WELT 11. VII. 2002. Amerika u krizi povjerenja "Od Enrona do Mercka - i kako dalje? Američka je financijska struktura pala u tešku krizu vodstva i povjerenja. Senat i Bijela kuća shvaćaju opasnost da je Enron naziv zarazne bolesti. Plima loših vijesti iz predsjedničkih katova još uvijek može postati veliko pucanje nasipa. Da bi se to izbjeglo, u senatu je pododbor za istragu Enronovog skandala donio drakonske zakonske obrasce, sve do bolnih kazna zatvorom za prevarantske menadžere. Ovaj tjedan senat još raspravlja o prijedlogu demokrata Paula Sarbanesa iz Marylanda koji ima potporu i republikanskih senatora. Bush je zbog toga bio pod pritiskom da stane na čelo pokreta. Demokratski senatore Carl Levin, pravnik iz Michigana i pojam rječitosti, izgovorio je ono što Washington zaobilazi: bez pouzdanosti i povjerenja tržišno gospodarstvo ne može funkcionirati. Povjerenje u 'Corporate America' se klima. Snage samoozdravljenja gospodarstva i norme pravnog okvira nisu dostatne. Ono što se događalo i još se događa što se kontrolori dublje probijaju kroz knjige, više je od pada na burzovnim računalima. Iza financijske krize povjerenja prijeti kriza američkog osjećaja. Božja zemlja, tako mnogima izgleda, dospjela je u ruke igrača na sreću. 'Svijetleći grad u brdima', kako Amerika rado vidi sebe samu, svjetionik nade za beznadni svijet - jesu li to bile tek želje koje je skrivala stvarnost bezakonja Divljega Zapada? Još prije šest mjeseci se činilo da je Enron izoliran slučaj, jednako kao i uslužna Andersenova revizija koja je imala vrhunac u uništavanju dokumentacije. Istražni odbor i državno tužiteljstvo u međuvremenu obavljaju svoj posao. Činjenicu da su ljudi griješni, Amerikancima ne treba reći: kao puritanci duboko su uvjereni u to jednako kao i u izbavljujući smisao vrline. No kad 'cooking the books', friziranje bilanca i sudjelovanje nadglednika postane kavalirski delikt na predsjedničkim katovima, tada je američki san u opasnosti. Još i više, s materijalnim temeljem američke samouvjerenosti u pitanje je dovedena i američka vodeća uloga u svijetu. Velika depresija iz 1929. je takav scenarij. Čarobnjaci kapitalizma izgubili su čarobnu moć. Devedesetih su godina strana poduzeća koja su držala do sebe, morala biti upisana na newyorškoj burzi. Generally Accepted Accounting Principles (GAAP) bila su štovana kao da su nekoć na Sinaju uklesana u Mojsijeve ploče sa zapovijedima - pri čemu se zaboravljalo da ni deset zapovijedi Božjih ni do danas nisu uklonili grijeh iz svijeta. Američka burzovna kontrola SEC na glasu je poput starorimskih liktora - sa snopljem šiba i sjekirom. U SAD-u se domaći poslovi neumoljivo prate i već privid lošeg ponašanja može biti koban. Sa svim tim Amerika je sebi i svijetu kapitala postavila mjerila, unaprijedila rast i stvorila bogatstvo. Budući da se Amerikanci radije oslanjaju na sebe nego na državu, za SAD je indeks Dow-Jonesa ono što je za Njemačku platežna sposobnost mirovinske blagajne. Potvrde boniteta Standard & Poor's bogati i manje bogati čitaju poput dnevnog EKG-a američke industrije. Iza jasnoće i istine bilanca stoji i pitanje Amerikanaca hoće li i sutra još mirno spavati jer posjeduju imetak i mirovinu za stare dane u dionicama ili im ostaje tek ono što se na burzama naziva 'junk', otpad. Kongresni i guvernerski izbori u studenom ne će dati samo odgovor na to pitanje, nego će odlučiti i o sudbini Bushove administracije. Bush sam nije iznad svake sumnje, prije jednog desetljeća je kod kupnje i prodaje poduzeća na čemu se obogatio, kavalirski izveo neke krivine. Richard Cheney mora dati izjave zbog bilančnih smjernica njegove bivše tvrtke Halliburton. Utoliko je odlučnije Bush prekjučer morao u svojem govoru pred bankarima Wall Streeta jamčiti ono što treba jamčiti. Ne smije se dogoditi da rušenje tornjeva World Trade Centra naknadno postane upozorenje na opasnot. Doduše američka konjunktura opet pokazuje bolje brojke. Ali tko može poslije Enrona biti siguran da brojke i govore ono što se čini? 'Vjerujemo u Boga. Svi drugi plaćaju gotovinom' - stara izreka Zapada izišla je iz uporabe u doba apstraktnog novca i knjigovodstvenih labirinata. Ni jedan put ne vodi natrag osim očaja. Za Europu ono što se Amerikancima događa nije samo spektakularna predstava. Newyorška burza određuje pad i porast tečajeva na svjetskim burzama, američko dobro i zlo određuje klimu u svijetu. Vodeća sila mora voditi, najprije sebe a onda ostale. Među terete svjetske sile pripada i postavljanje mjerila. Zlatni tornjevi na staklenim nogama? Ako se povjerenje ponovno ne uspostavi neograničeno i odlučno, trpjet će vjera Amerike u samu sebe i vjera svijeta u Ameriku. Hoće li nasip protumjera koje senat i administracija sada istresaju izdržati ili će puknuti - posljedice će zahvatiti globus", zaključuje komentator lista Michael Stuermer.