NJ 10. VII. FR: PRIJEVREMENI IZBORI TURSKOJ

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 10. VII. 2002. Turska previranja "Ako me se želite riješiti, svrgnite me, izazivao je prošlog tjedna svoje kritičare sjedokosi turski premijer Buelent Ecevit. Nije im trebalo dva puta reći. Nakon najnovijih ostavki članova kabineta i istupa iz stranke Ecevitova trostranačka koalicija nalazi se na pragu raspada. Time se bliži kraju osobna tragedija 77-godišnjeg premijera koji je usprkos teškoj bolesti grčevito ustrajao na vlasti do posljednjeg trenutka. No, stvarna politička drama tek počinje. Prije ili kasnije neizbježni prijevremeni izbori mogli bi Turskoj donijeti temeljitu promjenu odnosa snaga i povelika unutarpolitička previranja. Ankete pokazuju da nijedna od tri stranke, diskreditirane teškom privrednom krizom, ne može računati da će uopće biti zastupljena u sljedećem sastavu parlamenta. U svim je anketama najjača snaga islamska stranka pravde i razvoja. Čini se da je - poput svoje prethodnice iz devedesetih godina, islamske stranke blagostanja - uspješno počela eksploatirati veliki potencijal birača-prosvjednika. Nakon što je 1996. došao na vlast, islamistički je premijer Necmetin Erbakan bio prisiljen pod pritiskom moćnih časnika dati ostavku samo godinu dana kasnije. Naime, vojni dužnosnici smatraju se čuvarima svjetovnog ustavnog poretka u Turskoj. Budućnost će pokazati kako će generali reagirati na novu eventualnu izbornu pobjedu vjerskih snaga. Upitan je i nastavak politike sanacije privrede. Dosada je vlada pokazivala dosljednost i disciplinu u provedbi programa reformi koje podupire Međunarodni monetarni fond. Bila je to u prvom redu zasluga nestranačkog ministra gospodarstva Kemala Derviša. Sudbina programa sanacije i MMF-ovih kredita ovisit će, između ostalog, i o tome kakvu će ulogu Derviš igrati u budućoj vladi. U svakom slučaju, prilično se pouzdano može prognozirati zastoj u demokratskim reformama kojima Turska želi utrti svoj put u Europsku uniju. Tako ministar za europska pitanja Mesut Yilmaz može vjerojatno nepovratno zaboraviti svoj ionako ne pretjerano realan cilj - cjenkanje s EU kojim je Turska na sastanku na vrhu, zakazanom u prosincu ove godine u Kopenhagenu, željela izmamiti zeleno svjetlo za početak pregovora o pristupu", zaključuje Gerd Hoehler.