AU 9. VII. DS: RAZINE AMERIČKO-EUROPSKOGA SUKOBA

AUSTRIJA DER STANDARD 9. VII. 2002. Težak odnos "Jesmo li na putu prema otrcanom antiamerikanizmu ili se Europa počinje emancipirati, sljedeći pragmatično vlastite interese? To se pitanje sve češće postavlja u diplomatskim krugovima glavnog grada EU Bruxellesa. Europljani smatraju da ih Washington sve češće zaobilazi. Pritom najnoviji spor oko Međunarodnog kaznenog suda predstavlja tek vrhunac tinjajućeg sukoba koji su zasjenila zbivanja od 11. rujna, kada su Europljani očitovali 'neograničenu solidarnost' sa Sjedinjenim Državama. U sukobu oko MKS-a mnogi u Europi jednostavno smatraju neshvatljivim da su SAD ultimativno zatražile poseban status za svoje ljude te da su to pitanje povezale s produljenjem mirovne misije UN u Bosni. Očigledno je u tom problemu moć pobrkana sa zakonom. Nadalje, neodobravanje izaziva i činjenica da su SAD prvobitno same inzistirale na osnivanju Međunarodnog kaznenog suda. Uzrok promjene stava u tom pitanju valja tražiti jednostavno u unutarpolitičkim prilikama u jedinoj svjetskoj sili. Čini se da je to općenito jedan od korijena sve težeg odnosa između EU i SAD. Primjerice, istupanje Sjedinjenih Država iz Protokola o klimi iz Kiota - što je bio jedan od najvažnijih projekata Europljana - bilo je uvjetovano unutarpolitičkim razlozima. Američki predsjednik George W. Bush nije htio prestrogim propisima o suzbijanju efekta staklenika 'naškoditi' interesima američke industrije. Unutarpolitički razlozi suodgovorni su i za trgovinske sporove između SAD i Europljana. Primjerice, američki predsjednik uveo je carine na uvoz proizvoda od čelika vodeći računa o izborima za Kongres, koji će biti održani u studenom ove godine. Europljani smatraju da ta mjera predstavlja jasnu povredu pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO). U tijeku je donošenje odluke o pokretanju odgovarajućeg postupka. Slično vrijedi i za reformu poljoprivrede, koju povjerenik EU Franz Fischler ovog tjedna namjerava predstaviti u Bruxellesu. Njezin je cilj postupno smanjenje izravnih subvencija koje nisu sporne samo u EU - i WTO smatra sumnjivima subvencije u poljoprivredi. Protivnici globalizacije smatraju ih velikom preprekom u borbi protiv siromaštva budući da najsiromašnije zemlje teško prodaju svoje proizvode na svjetskom tržištu zbog subvencionirane konkurencije iz Europe i Sjedinjenih Država. Za Bushovu vladu ti argumenti nisu važni. Sredinom svibnja predsjednik Bush potpisao je zakon o povećanju državnih subvencija za seljake za 70 posto. U sljedećih 10 godina seljaci bi u SAD trebali dobiti potporu u vrijednosti 180 milijardi dolara (185 milijardi eura) - dobrih 73 milijarde više nego što je planirano. Europljani su ljuti zbog toga. Pojavile su se i sumnje da SAD uopće ne shvaćaju ozbiljno novi ciklus pregovora u WTO o liberalizaciji svjetske trgovine, o kojem je odluka donesena u studenom prošle godine. Zato njemačka ministrica poljoprivrede Renate Kuenast već sada strahuje od novih sukoba na sastanku na vrhu o dugoročnom razvoju, koji će krajem kolovoza biti održan u Johannesburgu. Sukobi dominiraju odnosima između EU i SAD i kada je riječ o politici prema Bliskom Istoku. Bruxelles predbacuje Washingtonu da vodi cik-cak politiku. Krajem svibnja Washington je prihvatio zajednički nastup s Europljanima, Rusijom i UN. Samo mjesec dana kasnije Bush je u izdvojenom istupu zatražio smjenu palestinskog predsjednika Jasera Arafata. Popis sukoba između Europske unije i Sjedinjenih Država začuđujuće je narastao u roku od samo nekoliko mjeseci. No, objektivna analiza pokazuje da njegove uzroke ni u kom slučaju nije moguće svesti samo na otrcani antiamerikanizam već da valja uzeti u obzir i činjenicu da je svjetska sila SAD u međuvremenu počela voditi prilično nedosljednu politiku", zaključuje Katharina Krawagna-Pfeifer.