NJ 9. VII. FR: KOMESAR EU PODUPIRE KAKVOĆU A NE KOLIČINU

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 9. VII. 2002. Bruxelleska poljoprivredna čipka "Na europskoj pozornici u Bruxellesu počinje ovih dana prikazivanje višedjelnog pilot-filma čiji se završetak ne nazire. Sadržaj obećava napetost jer se radi o novcu, o političkoj moći pa i o tome tko će u Europskoj uniji ubuduće voditi glavnu riječ. Naslov filma baš i ne privlači pozornost - 'privremeno izvješće'. Režiser je komesar EU za poljoprivredu Franz Fischler a snimanje mu je povjerio važan producent: 15 šefova država i vlada članica EU, koje su pokrenule navodno povijesni reformski projekt po imenu 'Agenda 2000'. Spomenuta Agenda skicira smjernice europske poljoporivredne, regionalne i financijske politike u razdoblju do 2006. g. Prihvaćena je na sastanku na vrhu u Berlinu nakon žestokih sporova, uz dodatak da na polovini razdoblja (2002. g.) - ovisno o potrebama - postoji mogućnost sadržajnih 'prilagodbi'. Fischler će sutra predstaviti svoju bilancu na polovini razdoblja a neki ga mandatari već prije objave sumnjiče da je prekršio važne upute. Francuska, daleko najveći profiter europske poljoprivredne politike, žali se - formalno sasvim logično - da je Povjerenstvo EU prekoračilo svoj mandat i umjesto provjere odmah iznijelo prijedloge za reformu reforme. Fischlerova inicijativa ne može biti predmetom rasprava, poručuju iz Pariza, čime su vjerojatno stvoreni uvjeti za napetost na predstojećim savjetovanjima u Vijeću ministara EU. Na drugom kraju kritičarskog spektra nalazi se Njemačka. Crveno- zelena koalicija potvrđuje, doduše, da Fischler sadržajno iznenađujuće srčano potiče promjenu agrarne politike, koju priželjkuje Berlin. Usprkos tome, njemačka vlada prigovara da Bruxelles izrađuje planove za budućnost u zrakopraznom prostoru: naime, planovima Povjerenstva nedostaju navodno pouzdane ocjene o financijskim posljedicama proširenja EU na Istok dok procjena na polovini razdoblja ignorira - što je iz njemačke perspektive posebno osjetljiva stvar - trajni zahtjev Berlina za uštedama u proračunu za poljoprivredu a time i za rasterećenjem pozicije Njemačke kao 'netto-platiše' u Europi. Usprkos svim tim kritikama prije same objave, Fischlerova razmatranja, sporna i unutar samog Povjerenstva, zaslužuju pozornost. U svakom slučaju, povjerenik EU, koji u Tirolu ima i vlastito poljoprivredno dobro, napokon pokušava podvrgnuti provjeri politiku koja je bez obzira na nevažne korekture ostala ista još od 50-ih godina prošlog stoljeća; koja još i danas guta 40 milijardi eura, odnosno polovinu godišnjeg proračuna EU; koja se uglavnom provodi mimo potrošača i sve jače potkopava poziciju Europske unije u svjetskoj trgovini. Povjerenik EU za poljoprivredu nastavlja gdje su prije dvije godine neuspjeh zabilježili planeri Agende 2000. Zalaže se za to da lavovski dio izdvajanja za poljoprivredu - izravne subvencije za seljake - bar djelomično budu 'odvojene' od proizvodne mase. Ubuduće više ne bi trebala biti subvencionirana masa već 'rezultati' poljoprivrednika - poput bolje kvalitete prehrambenih namirnica, viših standarda u zaštiti okoliša i životinja. Sasvim je razumljivo što francuska vlada izlazi na barikade kako bi se suprotstavila takvim konceptima. Naime, u slučaju provedbe, Fischlerovi planovi reformi nužno bi prisilili profitabilnu francusku poljoprivredu da se prije ili kasnije pomiri s manjim subvencijama iz Bruxellesa. Njemački kancelar Gerhard Schroeder nedavno je skrenuo pozornost upravo na tu točku, opomenuvši pri aluziji na sve bliže proširenje EU na Istok da 'solidarnost' iskažu one dosadašnje članice EU, koje su u prošlosti posebno profitirale od blagodati zajedničke poljoprivredne politike. No, i Berlin bi usprkos opravdanoj kritici trebao biti iskreniji kada je u pitanju mogućnost financiranja planova reformi. Primjerice, njemačka vlada trenutno zanovijeta da Fischlerov prijedlog o 'ukidanju' subvencija za velika poljoprivredna imanja ide na štetu brojnih seoskih imanja u novim njemačkim saveznim zemljama te da zato mora biti korigiran. Taj je prigovor možda u osnovi valjan ali ne vrijedi ako autore mjerimo kriterijem njihovih vlastitih riječi: u prosincu 2000. g. - njemačka vlada upravo je označila početak 'preokreta u poljoprivrednoj politici' - u Berlinu su isticane parole poput 'small is beautiful' (malo je lijepo, op. prev.) a objavljen je i rat 'industrijskim poljoprivrednim tvornicama'. Fischler će se sljedećih mjeseci u slučaju potrebe prisjetiti tih najava te i ostalim svojim kritičarima postaviti jednostavno pitanje: koliko si još dugo Europska unija namjerava priuštati nekoliko milijardi 'težak' sustav subvencija za sektor čiji doprinos zajedničkom BDP-u ne iznosi čak ni tri posto", ističe na kraju komentara Michael Bergius.