BUENOS AIRES, 5. srpnja (Hina/AFP) - Deset godina nakon smrti, virtuoz na bandoneonu (tango harmonika) i argentinski skladatelj Astor Piazzolla i danas izaziva divljenje svojim naslijeđem od više od 1000 avangardnih kompozicija kojima
svjedoči o revoluciji koju je nametnuo tangu.
BUENOS AIRES, 5. srpnja (Hina/AFP) - Deset godina nakon smrti,
virtuoz na bandoneonu (tango harmonika) i argentinski skladatelj
Astor Piazzolla i danas izaziva divljenje svojim naslijeđem od više
od 1000 avangardnih kompozicija kojima svjedoči o revoluciji koju
je nametnuo tangu. #L#
"Dva su me motiva potaknula da skladam novi tango: uvijek sam puno
slušao i proučavao glazbu i uvijek sam slušao isti dosadni tango",
rekao je Piazzolla 60-ih godina onima koji su ga optuživali da je
narušio "dos por cuatro", ritmički temelj tanga.
Piazolla je umro 4. srpnja 1992. i uspomena na njega još je uvijek
jednako živa, koliko zbog njegovih iznimnih kompozicija poput
"Adios Nonino", skladane nakon smrti njegova oca 1959., toliko
zahvaljujući njegovim učenicima na bandoneonu poput Rodolfa
Mederosa, Daniela Vinellija, Nestora Marconija, Julija Panea i
Pabla Minettija.
U Buenos Airesu predviđa se niz svečanosti u čast tom velikom
umjetniku, uključujući postavljanje komemorativne ploče u
Kulturnom centru u četvrti Recoleta.
Zahvaljujući svojoj originalnoj viziji glazbe, Piazzolla je
međunarodno prepoznat, a poslužio je i kao uzor drugim
skladateljima.
"Nije važno smatra li se moja glazba tangom ili ne. Ono što mogu
potvrditi jest da ona predstavlja Buenos Aires i to mi je jedino
važno", govorio je umjetnik rođen 11. ožujka 1929. u Mar del Plati,
u području Buenos Airesa.
U dobi od osam godina od svog je oca dobio prvi bandoneon na kojem je
skladao veći broj nezaboravnih djela poput "Balada para un loco",
"Tres tangos sinfonicos" i "Libertango".
Njegov je glazbeni stil bio pod utjecajem kompozitora koje je
smatrao svojim učiteljima i to Anibala Troila, koji ga je pozvao da
se pridruži njegovom orkestru kad je Piazzolli bilo 18 godina te
Alberta Ginastere, njegovog profesora glazbe.
Zahvaljujući stipendiji francuske vlade Piazzolla 1954. odlazi u
Pariz gdje počinje kombinirati tango i simfonijsku glazbu. Po
povratku u Argentinu osniva vlastiti orkestar Octeto de Buenos
Aires u kojem su zastupljeni bandoneon, violina, kontrabas,
glasovir i električna gitara.
Time su dati temelji suvremenom tangu gdje pjesma i ples ustupaju
mjesto komornoj glazbi i smjelim inovacijama zbog kojih su
Piazzollu prezirali ljubitelji tradicionalnog tanga.
(Hina) dš bnš