LAT 28. VI. HOĆE LI TKO SRUŠITI ARAFATA?

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 28. VI. 2002. Zaključiti poglavlje o Arafatu "Nakon što je odredio novi, hrabri put za ostvarivanje arapsko- izraelskog mira, predsjednik Bush mora brzo zatvoriti pukotinu kroz koju bi Jaser Arafat mogao izaći kao demokratski izabrani vođa Palestinaca. U suprotnom, Bushov govor koji je održao u ponedjeljak mogao bi se pretvoriti u kratkotrajno skretanje s puta do stvaranja nove terorističke države na Bliskom istoku. Predsjednik je oštro osudio sadašnje palestinsko vodstvo i pozvao palestinske birače da izađu na izbore koji će biti održani početkom slijedeće godine kako bi izabrali 'nove vođe, koji nisu kompromitirani terorizmom.' Međutim, bilo je očito kako je nešto namjerno izostavio - nije kazao kako je njihova teroristička prošlost diskvalificirala Arafata i njegove bliske suradnike iz sudjelovanja u bilo kakvom političkom procesu koji bi podupro SAD. Zaista, suprotno od onog o čemu su mnogi nacionalni mediji izvješćivali, nije eksplicitno pozvao Palestince da uklone Arafata. Ne iznenađuje da je Arafat - oportunist par excellence- odmah nastojao iskoristiti ovu Bushovu uljudnost. Ozbiljna lica, prihvatio je govor, prihvatio nove izbore i izrazio zapanjenost da bi itko mogao smatrati kako je Bush implicitno govorio o njemu kada je osudio palestinske vođe koji su 'sudjelovali u terorizmu'. Još više iznenađuju izjave nekih dužnosnika SAD-a koje upućuju na to da bi Arafat mogao nakon izbora postati legitimno izabrani čelnik palestinskog naroda. 'Vidjet ćemo kako će ono za što će se Palestinci odlučiti na tim izborima biti ono što zaista žele', kazao je državni tajnik Colin L. Powell u utorak, 'a SAD će poštivati što god kao narod budu odlučili na tim izborima.' Sigurno je da Bushova namjera nije bila dati Arafatovom vodstvu legitimnost putem izbora. Čitav jedan životni vijek terorizma i korupcije, uz njegovu osobnu upletenost u organiziranje, financiranje i hvaljenje bombaša samoubojica tijekom protekle dvije godine, ne može biti u skladu s pozivom predsjednika Busha da Bliski istok bude prožet 'univerzalnom nadom' za ostvarivanje digniteta, napretka i slobode. Zapravo, nikakvi demokratski izbori ne mogu se održati tako da Arafat ima nadzor nad strojem palestinske vlasti u mjesecima prije izbora. Bush bi stoga trebao djelovati sada kako bi riješio taj problem, javno se odričući se prava kojeg su on i predsjednik Clinton rutinski prisvajali od 1993. godine, a koje dopušta SAD-u da komunicira s PLO-om i omogućuje PLO-u da ima političke urede na teritoriju SAD-a. Ovo bi učinkovito prekinulo sve veze SAD-a s Arafatom i njegovim bliskim kolegama. Postoje tri skupine kojima je posebno važno zabraniti sudjelovanje u političkom životu u mjesecima koji prethode izborima i spriječiti da se pojave na biralištima, ili da budu članovi vlade koja bi bila oformljena nakon izbora: dužnosnici palestinske vlasti koje je palestinsko zakonodavstvo formalno optužilo za korupciju, čelnici sigurnosnih organizacija palestinske vlasti i članovi Izvršnog odbora PLO-a. Istovremeno, Washington bi trebao obavijestiti svoje europske i arapske saveznike kako neće priznati palestinske izbore na kojima bi sudjelovao Arafat tako da, ako im je stalo da pomognu Palestincima ostvariti pravo na državu, trebaju ubrzati odlazak Arafata s vlasti i prije nego se oblikuju planovi za palestinske izbore. Bush zaslužuje velike pohvale jer je ponudio Palestincima i Izraelcima priliku za bolju budućnost, nakon Arafata. Bila bi to prava sramota da se sam Arafat nađe na čelu nove palestinske države", piše Robert Satloff, direktor odjela za političko i strateško planiranje pri Washingtonskom Institutu za bliskoistočnu politiku.