ZAGREB, 1. srpnja (Hina) - Na netom završenom 17. svjetskom nogometnom prvenstvu od ukupno 32 izbornika sedmorica nisu bili državljani zemlje čiju su momčad predvodili. Dvojica od te "sedmorice veličanstvenih" nisu imali većih uspjeha
na World Cupu 2002. zbog čega se Srbin Bora Milutinović, odmah po ispadanju kineske momčadi rastao od dotadašnjih poslodavaca. Za razliku od njega Kolumbijac Hernan Dario Gomez, koji je s Ekvadorcima također bio zadnji u skupini, obnovio je ugovor i dalje ostaje ekvadorski izbornik. I Milutinoviću i Gomezu nitko ne može osporiti da su Kineze i Ekvadorce, prvi put u povijesti njihovog nogometa, doveli na završnicu SP-a. Nešto veći uspjeh od njih ostvarili su na ovom World Cupu Talijan Cesare Maldini i Francuz Philippe Troussier, koji su vodeći momčadi Paragvaja i Japana prošli natjecanje u skupinama da bi bili zaustavljeni u osmini finala. Troussierov je uspjeh, ipak, veći jer su Japanci pod njegovim vodstvom prvi put na jednom SP-u uspješno prošli prvu fazu natjecanja. Francuz Bruno Metsu i Šveđanin Sven Goran Eriksson, koji su vodili reprezentacije Senegala, odnosno, Engleske išli su još korak dalje, do četvrtfinala, a Nizozemac Guus Hiddink je doveo Južnu Koreju u polufinale SP-a i do borbe za broncu.
ZAGREB, 1. srpnja (Hina) - Na netom završenom 17. svjetskom
nogometnom prvenstvu od ukupno 32 izbornika sedmorica nisu bili
državljani zemlje čiju su momčad predvodili.
Dvojica od te "sedmorice veličanstvenih" nisu imali većih uspjeha
na World Cupu 2002. zbog čega se Srbin Bora Milutinović, odmah po
ispadanju kineske momčadi rastao od dotadašnjih poslodavaca. Za
razliku od njega Kolumbijac Hernan Dario Gomez, koji je s
Ekvadorcima također bio zadnji u skupini, obnovio je ugovor i dalje
ostaje ekvadorski izbornik. I Milutinoviću i Gomezu nitko ne može
osporiti da su Kineze i Ekvadorce, prvi put u povijesti njihovog
nogometa, doveli na završnicu SP-a.
Nešto veći uspjeh od njih ostvarili su na ovom World Cupu Talijan
Cesare Maldini i Francuz Philippe Troussier, koji su vodeći momčadi
Paragvaja i Japana prošli natjecanje u skupinama da bi bili
zaustavljeni u osmini finala. Troussierov je uspjeh, ipak, veći jer
su Japanci pod njegovim vodstvom prvi put na jednom SP-u uspješno
prošli prvu fazu natjecanja.
Francuz Bruno Metsu i Šveđanin Sven Goran Eriksson, koji su vodili
reprezentacije Senegala, odnosno, Engleske išli su još korak
dalje, do četvrtfinala, a Nizozemac Guus Hiddink je doveo Južnu
Koreju u polufinale SP-a i do borbe za broncu.
Svi ti strani treneri, s iznimkom Erikssona, radeći u tuđini imali
su problema s jezikom zemlje čiju su reprezentaciju preuzeli, ali i
s klimatskim i kulturološkim razlikama. Eriksson je iznimka, jer je
i prije dolaska u Englesku tečno govorio engleski jezik i jer je kao
trener švedskih i talijanskih klubova često boravio u toj zemlji.
Gomeza je mučio rad na velikoj nadmorskoj visini u Ekvadoru gdje je
isprva, zbog razrijeđenog zraka, disao kao riba na suhom. Iskusni
stručnjaci Maldini i Milutinović imali su različite problema pri
dolasku među Pargvajce, odnosno Kineze. Prvoga su "na nož" dočekali
domaći treneri, koji su bili protiv angažiranja stranca za
izbornika, a Milutinovića je mučilo sporazumijevanje s igračima
preko prevoditelja, koji je dobro govorio engleski, ali se slabo
razumio u nogomet pa nije dobro interpretirao Borine taktičke
ideje.
Nepoznavanje jezika, odnosno sporazumijevanje s igračima i vođenje
momčadi s klupe uz pomoć prevoditelja, bio je veliki problem i
Troussieru i Hiddinku, no u najnezhvalnijoj se situaciji našao
Metsu. Francuz se, naime, pri dolasku u Senegal sablaznio kad su
njegovi domaćini uoči svake važnije reprezentativne utakmice
nasred terena obredno žrtvovali ovcu.
"Prošle godine kad smo igrali s Egiptom rekao sam im neka prestanu s
time i neka ne zakolju ovcu na terenu. Poslušali su nevoljko pa
možete misliti kako su me gledali kad nam je momčad izgubila
utakmicu" - ispričao je francuskim novinarima Metsu poslije
pobjede Senegala nad Francuskom (1:0) na otvorenju SP-a.
No stvari su za nj krenule nabolje kad se Senegal kvalificirao za
World Cup 2002.
"Metsu je stekao autoritet i kredibilitet, kakav ni jedan domaći
trener ne bi imao u ulozi izbornika. Igrači ga zovu 'notre frere'
(naš brat) i maksimalno su koncentrirani kad im daje zadatke i
objašnjava taktiku igre. Svi on perfektno govore francuski pa u tom
pogledu nije bilo komunikacijskih poteškoća. Danas je Metsu slavna
ličnost u Senegalu, a dopredsjednik Saveza Demba Sall Niang, koji
mu je na početku suradnje znao zagorčiti život kritikama, sada
kaže: "Ja volim Bruna, on je divan, dao bih život za nj."
Još veću slavu od Metsua stekao je u Južnoj Koreji Guus Hiddink što
je i razumljivo, jer je on s južnokorejskom reprezentacijom osvojio
četvrto mjesto na svijetu, a to je najveći uspjeh jedne azijske
reprezentacije na svim dosadašnjim Svjetskim prvenstvima. No, ni
njemu početak nije bio lagan pa kaže:
"Južna Koreja na pet SP-a na kojima je ranije sudjelovala, nije
zabilježila ni jednu pobjedu. Bilo mi je jasno zašto; igrali su
kolektivno, a na terenu ništa nisu smjeli napraviti na svoju ruku. O
indivudalizmu, driblinzima i tunelima bilo je zabranjeno govoriti,
to su bile tabu teme. Morao sam lomiti stare navike i objašnjavati
im da na terenu ne trebam robote, nego igrače koji misle svojom
glavom i koji su spremni u određenom trenutku na terenu preuzeti na
sebe odgovornost. Moj najveći uspjeh je što su južnokorejski
reprezentativci iz temelja promijenili pristup igri, jer su
zahvaljujući tome i svojoj fanatičnoj borbenosti ostvarili ovaj
uspjeh."
Hoće li Guus Hiddink ostati u Južnoj Koreji ili će otići u neku drugu
zemlju, ne znamo, ali znamo da je biti izbornik u tuđoj zemlji nije
lako. Dvostruki izazov je i dvosjekli mač."
(Hina) mi