NJ 26. VI. DPA: I NAKON ARAFATA - ARAFAT

NJEMAČKA DPA 26. VI. 2002. Uvjet smjene na vlasti jest Arafatov pristanak ili njegova smrt "Palestinski predsjednik Jaser Arafat ima ono što mnogi šefovi država i vlada priželjkuju: riječ je o 'prirodnom jamstvu o reizboru'. Čini se da to nije bitno promijenio ni poziv američkog predsjednika Georgea W. Busha Palestincima da izaberu druge vođe. 'Novo vodstvo da, ali ne i novi Arafat', glasi uobičajeni rezime u pojasu Gaze i zapadnom Jordanu. Bitnu promjenu može donijeti samo Arafatova smrt ili njegova dragovoljna ostavka. Nastupi li Arafat na izborima, koji bi po planu trebali biti održani u siječnju sljedeće godine, nitko mu vjerojatno ne bi mogao preoteti pobjedu. 'Nitko se ne usuđuje izazvati ga. Arafat je poput boga', izjavljuje jedan kritičar. Arafat zna da ga podupire velika većina Palestinaca. Sedamdesettrogodišnji palestinski vođa nije samo predsjedatelj Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) već i predsjedatelj Fataha, najutjecajnijeg palestinskog pokreta s najvećim brojem članova. U slučaju njegove smrti ili spoznaje da mu je zbog pritiska sa svih strana bolje povući se među zaslužne seniore, pitanje njegova nasljednika bit će - čisto teoretski gledano - riješeno. Naime, u tom bi slučaju žezlo u autonomnoj upravi preuzeo predsjedatelj parlamenta Ahmed Kurei, česti partner u pregovorima s Izraelom. U PLO-u bi u tom slučaju na čelo stupio Mahmud Abbas (Abu Mazen) čije je zdravlje ozbiljno narušeno. U spekulacijama o mogućem Arafatovu nasljedniku neprekidno se spominju imena bivšeg šefa obavještajne službe Mohammeda Dahlana odnosno šefa obavještajne službe u zapadnom Jordanu Džibrila Radžuba. Povjerujemo li izraelskim medijima, idealni kandidat za SAD, Izrael i Egipat bio bi 42-godišnji Dahlan. Zamišljeni kadrovski vrtuljak ima i jednu kvaku: novija povijest ne poznaje dragovoljne ostavke arapskih vođa. Uz izuzetak, primjerice, Alžira i Libanona, takva su pitanja rješavana uglavnom državnim udarima ili smrću. Čak je i u Republici Egiptu promijenjen ustav kako bi predsjednik Husni Mubarak vječno ostao na čelu piramide. Čini se da mnogi Palestinci nerealnom smatraju mogućnost da upravo Arafat bude iznimka u arapskom svijetu. 'Arafat je uvijek govorio da će otići u mirovinu tek nakon utemeljenja palestinske države. On je počeo revoluciju i neće odustati sve dok je ne dovrši', izjavljuje jedan suradnik u autonomnoj upravi. 'Siguran sam da među Palestincima ima ljudi koji su spremni preuzeti odgovoronost, žele mir i protive se terorizmu i razaranju svoje domovine', napominje američki ministar vanjskih poslova Colin Powell. 'Nadamo se da će ti ljudi sada istupiti", dodaje on. No, čitava društvena struktura i dosadašnje tipično ponašanje birača na palestinskim područjima ne potkrepljuju takve nade. 'Ljudi obično prvo biraju člana svoje obitelji ili svog klana', izjavljuje jedan palestinski novinar. Utjecajne i imućne obitelji uvijek su po njegovim riječima u prednosti. U svakom slučaju, ljudi biraju kandidata iz vlastitog grada, dodaje on. Primjerice, kada bi se za predsjedničku dužnost kandidirala istaknuta političarka Hanan Ašravi, suočila bi se s dva nedostatka: prvo, ona je žena, i drugo - ona je kršćanka. 'Doduše, za nju bi glasali i mnogi muslimani ali to ne bi bilo dovoljno za većinu', napominje spomenuti novinar. Budući da na palestinskim područjima nema političkih stranaka već samo skupina, najbolje izglede imaju u pravilu oni koji mogu mobilizirati najveću potporu. Radikalnom islamskom pokretu Hamas ankete prognoziraju potencijal od 20 posto glasova. No, čelnu poziciju u tim anketama zauzima Arafatov pokret Fatah. 'Tu se baš ništa ne miče s mrtve točke bez Arafatova pristanka', izjavljuje jedan član Fataha" na kraju priloga Hansa Dahnea.