NJ 26.VI.-WELT-BUSH

NJEMAČKA DIE WELT 26. VI. 2002. Bush govori u vjetar "Dok je na Bliskom istoku još vladalo proljeće postojao je čovjek koji je držao programatske govore i zatim bio spreman ući duboko u dubine pregovora kako bi napokon postigao uspjeh: Bill Clinton. Američki je predsjednik stalno dovodio za pregovarački stol Arafata i Baraka, zatvarao ih na posjede i do vrtoglavice jurio od jednog do drugog - bez uspjeha. Predsjednik George W. Bush izvukao je iz toga neke zaključke. Od početka svojega mandata na Bliskom je istoku provodio politiku oporbe Clintonu. Za razliku od svojega prethodnika, u najboljem je slučaju pokušavao obuzdati dva svadljivca. Inače je svjesno ostao suzdržan. To se ni do danas nije promijenilo - unatoč predsjednikovu govoru, razmetljivo najavljenom kao 'bliskoistočna inicijativa'. Bush još uvijek nije spreman aktivno se potruditi za mir na Bliskom istoku. Više se ništa ne čuje o mogućoj bliskoistočnoj konferenciji, ništa o misiji ministra vanjskih poslova Powella između obaju protivnika. Još gore, Bush se posve stavio na stranu predsjednika vlade Ariela Sharona, a Jasera Arafata otpisao iz pregovora. To je možda ispravno. Osim korupcije i terora, od Arafata se više ništa ne može očekivati. No kako da ga se Palestinci oslobode? Kakve im poticaje nudi predsjednik da odustanu od terora osim maglovitih obećanja o državi i to samo kad uistinu zavlada mir. Jamačno sada nije vrijeme za bombastične mirovne planove, ali jest trenutak za odlučnu politiku malih koraka do prve faze mira. Ona bi mogla početi jasnim upozorenjima za okončanje terora upućenih Palestincima uz istodobni američki zahtjev za marljivim stvaranjem privremene palestinske države, mogla bi se nastaviti traženjem Washingtona da se smjesta započnu reforme i novi izbori palestinskih vlasti i da se odmah obustavi izgradnja novih naselja. Bush zanemaruje sve te korake. Za razliku od Billa Clintona propušta povezati sadržajne prijedloge s aktivnom diplomacijom. Na taj se način ne može postići mir, nego daljnji pokolji. Ima govora koji odlaze u vjetar. Među njih pripadaju i Bushove riječi", zaključuje komentator lista Jacques Schuster.