DE TAZ 20. VI. BUSEK: PAKT SE TREBA VIŠE USKLADITI S MMF-OM

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 20. VI. 2002. Busek: "Igramo ulogu posrednika" List objavljuje interview Heika Haensela s koordinatorom Pakta za stabilnost jugoistočne Europe Erhardom Busekom. - Gospodine Busek, bilježite gotovo pola godine na dužnosti koordinatora EU-a u Paktu za stabilnost jugoistočne Europe. Prilikom odlaska Vaš je prethodnik Bodo Hombach oštro kritizirao Povjerenstvo EU-a zbog sporog rada. Kakva je zapravo konkretna uloga Povjerenstva EU-a u Paktu za stabilnost jugoistočne Europe? = Preko Povjerenstva pristupamo tekućim programima - primjerice, projektu za sustav obrazovanja, pokrenutom u Grazu. Naravno, Povjerenstvo EU-a financira veliki dio Pakta za stabilnost. To također znači da Povjerenstvo obavlja i određene kontrolne funkcije. No, u suradnji s tom organizacijom konstatirao sam određeni grč. Bio je to jedan od prvih problema kojima sam se pozabavio. U svakom slučaju, da nije bilo Boda Hombacha, ne bi bilo ni Pakta za stabilnost. Tu se nema što reći. On je posjedovao tvrdoću nužnu za taj projekt. - Rekli ste da je Pakt za stabilnost jugoistočne Europe stupio u 'drugu fazu'? Što time želite reći? = Pronašli smo nove forme. Udaljili smo se od načela financiranja quasi svega. Naš je pristup sada realističniji. U tom sam kontekstu sročio plan od sedam točaka. Na kraju 2002. g. podnijet ćemo izvješće koje će pokazati jesmo li te ciljeve ostvarili. - U određenom je pogledu cjelokupni koncept Pakta za stabilnost jugoistoočne Europe vrlo ambiciozan. Naime, taj bi pakt trebao osuvremeniti društvo, izgraditi privredu, postaviti temelje za demokraciju, promijeniti mentalitete. Novčana su sredstva za ostvarenje tih ciljeva prilično skromna. = To je sasvim jasno nesrazmjer koji zrcali aroganciju Zapada. Zato je jako, jako važan ton koji njegujete u odnosu prema predstavnicima jugoistočne Europe. To je moje načelo, ne propisujemo im što i kako trebaju misliti. Pakt za stabilnost iznosi ponude koje mogu ali ne moraju biti prihvaćene. - Među nekim stručnjacima za jugoistočnu Europu prevladava mišljenje da Pakt za stabilnost ne može funkcionirati zato što države u jugoistočnoj Europu ne žele regionalnu suradnju. Što Vi mislite o tome? = To je jako površna ocjena koja je u prošlosti bila točna ali je danas pogrešna. Upravo smo postigli da nekoć do krvi zavađeni Srbi i Hrvati sklope niz sporazuma. Ostvarili smo suradnju u sferi policije i borbe protiv kriminala na razini cijele jugoistočne Europe. Slovenija, najistaknutija zemlja među kandidatima za pristup EU-u, puno ulaže na području nekadašnje Jugoslavije - doduše, uz ogradu Ljubljane da se ne želi politički vezati za regiju. Općenito gledano, uopće nisam nezadovoljan aktualnom situacijom. - Kako namjeravate prevladati razlike između potencijalnih kandidata za pristup EU i NATO-u poput Bugarske i Rumunjske i zemalja poput Albanije i Jugoslavije, kojima se srednjeročno nude tek sporazumi s EU o stabilizaciji i pridruženom statusu? - Za početak Zapad mora, naravno, nastupiti jedinstveno. U EU ima vlada kojima bi zapravo bilo najdraže da se vrati nekadašnja karta i bivša Jugoslavija. U regiji to instinktivno osjećaju. Na to su reagirali u Bruxellesu i Berlinu te sada zemlje na području bivše Jugoslavije nazivaju 'zapadnim Balkanom'. Posrijedi je, naravno, nesretan naziv budući da ranije nije postojao. Razlikovanjem kandidata poput Rumunjske i Bugarske pobudili smo u Bukureštu i Sofiji očekivanje da nemaju nikakve veze sa siromašnijom braćom iz bivše Jugoslavije, koja nemaju status kandidata. Neke im vlade u EU-u i kažu 'vi ste bolji'. - Kakvo je u tom kontekstu Vaše mišljenje o prijedlogu političara CDU-a, okupljenih oko Karla Lamersa, o utemeljenju Unije jugoistočne Europe kao uvoda u pristup EU-u? = Takav potez ne bi puno pomogao. Treba samo izbjegavati nova odvajanja. Bolje je igrati na kartu vremena i reći 'trebate možda još nešto vremena'. I samo ne imenovati konkretne godine za eventualni pristup. Te će godine svojim radom određivati same zemlje. Uzmimo kao primjer Makedoniju, koja je već s EU-om sklopila sporazum o pridruženom statusu i o stabilnosti. Ta se labilna zemlja nakon proglašenja nezavisnosti u početku jako dobro razvijala. No, prošle je godine zbog efekta prelijevanja sukoba s Kosova uslijedio težak nepovoljan obrat. To su stvari koje je teško predvidjeti. Sigurnosna je pak situacija strahovito važna. Njemački savjetnici za privredu jasno i glasno mi kažu da zbog opće nesigurnosti savjetuju svojim klijentima da ne ulažu u jugoistočnu Europu već u Kinu. To kažem i svojim partnerima u regiji kako bi shvatili odakle pušu globalni vjetrovi. - Što je sa statusom Kosova? Međunarodno povjerenstvo za Kosovo objavilo je u tom kontekstu u jesen 2001. hrabar prijedlog pod naslovom 'Ograničena nezavisnost' za Kosovo. = To je, naravno, sukladno rezoluciji UN 1244 koja regulira status Kosova. Naravno, Rusi jako pomno prate sve što bi trebalo biti promijenjeno. U slučaju Kosova treba uistinu jednom jasno reći sljedeće: postoji pogranična kontrola na granici koja to zapravo ne bi trebala biti. Postoji carina, zasebna valuta, nezavisni pravosudni sustav. Usprkos tome, Kosovo navodno ne bi trebalo egzistirati kao državna struktura? - Vi, dakle, smatrate da će Kosovo dugoročno postati nezavisno? = Samo je pitanje vremena kada će se nazrijeti rješenje tog problema. No, donošenje odgovarajuće odluke nije zadaća Pakta za stabilnost jugoistočne Europe. - U službenom prikazu Pakta za stabilnost istaknuto je da je započeto 94 posto svih planiranih projekata. Koliko ih je dovršeno? = Već nekoliko njih. Taj podatak o 94 posto započetih planiranih projekata potječe iz razdoblja prije mog preuzimanja koordinatorske dužnosti i pomalo navodi na zabludu. Naime, u toj su kategoriji zabilježeni svi projekti u kojima je na papiru nešto započeto. U regiji pak o projektu govore tek kada je započet, kada se uistinu počne graditi. No, računam da je 2002. započeto najmanje 50 posto svih građevinskih projekata te da se zato može govoriti o istinskoj realizaciji. - Jedan o primjera nerealizacije bio je rumunjsko-bugarski most na Dunavu kod Vidin/Calafata, projekt čiji je završetak svojedobno najavljen na velika zvona. U tom je slučaju Pakt za stabilnost dobio uistinu loše ocjene u tisku. = Taj primjer baš i nije dobar. Radovi na izgradnji tog mosta počinju sredinom 2003., sasvim u skladu s prvobitnim rasporedom. No, on dobro pokazuje u čemu je problem. Pripreme su u tijeku. Ne možete jednostavno umetnuti most u okoliš. Morate planirati, otkupiti zemljište, graditi ceste koje će voditi do mosta. To su stvari čije je trajanje jasno potcijenjeno. - Kako funkcionira Pakt za stabilnost koji sam po sebi - suprotno čestim pretpostavkama u javnosti - ne raspolaže vlastitim financijskim sredstvima? Tko financira projekte? Tko je to pokrenuo? = Ostanimo na primjeru mosta: bugarska je vlada iznijela prijedlog tog projekta koji je potom vrednovala Infrastructure Steering Group, čiji su članovi svi veliki igrači, dakle Svjetska banka, Europska investicijska banka, Odbor za razvoj pri Vijeću Europe, Povjerenstvo EU i Pakt za stabilnost. Mi u tom kontekstu uvijek igramo ulogu posrednika. Nakon što je tom okviru Pakta za stabilnost donesena odgovarajuća odluka, projekti ulaze u fazu izvedbe sukladno proceduri podnositelja prijedloga. Zatim se donosi odgovarajuća odluka u okviru Pakta za stabilnost te projekt ulazi u proceduru izvedbe. - Tko je financijer? = Gore spomenuti međunarodni financijski instituti, pojedine vlade i - što je jako važno - Povjerenstvo EU-a. - To znači da 5,4 milijarde eura, koliko stoji na raspolaganju, ne predstavljaju nepovratne kredite u funkciji poklona regiji? = Točno. Pritom valja napomenuti da su financijska sredstva različita. Za početak troškovi mogu u potpunosti biti preuzeti izvana radi ostvarivanja efekta takozvanog inicijalnog paljenja. Za infrastrukturu ima kredita sa samo 1 do 2 posto kamata ali i kredita po tržišnim uvjetima. Koordinacija i okupljanje tih različitih financijskih sredstava jedna je od zadaća Pakta za stabilnost jugoistočne Europe. Naime, financijeri žele da novac bude upotrijebljen na određeni način. To je jako izmiješana procedura. Problem koji se nikada ne spominje u vezi s transferom novca jest Međunarodni monetarni fond. On je s pojedinim zemljama dogovorio odgovarajuće obveze. Financijska pak sredstva koja pritječu preko Pakta za stabilnost dugoročno utječu na monetarnu i financijsku politiku državnih proračuna. Tu već MMF intervenira, obvezujući zemlje u okviru svojih programa na poštivanje dogovorene gornje granice zaduživanja.