PARIZ, 19. lipnja (Hina/AFP) - "Playtime", najambicioznije vizionarsko djelo Jacquesa Tatija, koji ga je zvao svojim majstorskim radom, vraća se na platna u svom originalnom formatu od 70 mm, na najveće zadovoljstvo ljubitelja g.
Hulota.
PARIZ, 19. lipnja (Hina/AFP) - "Playtime", najambicioznije
vizionarsko djelo Jacquesa Tatija, koji ga je zvao svojim
majstorskim radom, vraća se na platna u svom originalnom formatu od
70 mm, na najveće zadovoljstvo ljubitelja g. Hulota. #L#
Grupa Amerikanki polazi na organizirano putovanje avionom. Program
uključuje posjet jednom europskom glavnom gradu dnevno. Po dolasku
u Pariz, primjećuju da je zračna luka identična onoj u Rimu, da su
ceste iste kao u Hamburgu, a ulične svjetiljke jako nalikuju onima u
New Yorku... Gradski pejzaž je zapravo svugdje isti.
"Malo pomalo upoznaju Francuze. Između njih se stvara ljudska
toplina, tako da, budući da su u Parizu, provedu 24 sata s
Parižanima i s g. Hulotom", pisao je Jacques Tati.
Tati je odabrao ime "Playtime", jer je u "modernom pariškom
svijetu" bilo vrlo popularno upotrebljavati engleske riječi: auto
se stavljao na "parking", domaćice su išle u "supermarket",
izlazilo se u "night-club".
"Puno su mi prigovarali zbog formata od 70 mm", pisao je redatelj:
"Izumljena je filmska traka od 70 mm, izumljeno je četverokanalno
zvučno snimanje i ne znam zašto bi se trebalo vratiti crno-bijelom
filmu sa samo jednom zvučnom trakom! S filmom od 70 mm mogu snimiti
cijelo pročelje Orlyja i smatram da na kraju krajeva samo radim svoj
posao".
U prvom dijelu filma prevladava arhitektura i svi se osjećaju
zarobljeni u njoj. "Zatim malo pomalo, toplina, kontakt i
prijateljstvo, pojedinac kojeg želim zaštititi, izranjaju na
površinu u tom uniformnom pejzažu (...) sve se počinje okretati,
plesati i na kraju završava kao pravi vrtuljak", objašnjavao je
Tati. Želio je imati što više osoba u kadru, tako da je i uloga
Hulota zapravo uloga statista.
"Playtime" je snimljen između 1964. i 1967., kao četvrti od šest
dugometražnih Tatijevih filmova, a redatelj je tijekom snimanja
bio najveći perfekcionist. U pariškoj šumi Vincennes dao je na
površini od 15.000 četvornih metara izgraditi futuristički Pariz
koji mu je poslužio kao scenografija.
Ogromni projekt i luda utopija u kojoj je redatelj utopio sav novac
i svu energiju. "Playtime", veliki pothvat koji je po Tatiju "bio i
ostao njegov zadnji film", neslavno je propao i Tati se od toga nije
oporavio.
Tatijevom ostavštinom upravlja glumac i redatelj Jerome Deschamps,
koji je s kćerkom redatelja preminulog prošle godine, Sophie
Tatischeff, osnovao filmsku udrugu "Les Films de Mon Oncle".
Pariško kazalište Chaillot do 23. lipnja organizira projekcije
filma "Playtime", uz dodatak predstave Jeromea Deschampsa, nakon
koje slijedi bal.
Film će se početi prikazivati u kinima 3. srpnja. "Les Films de Mon
Oncle" izdat će komplet filmova na DVD-u i videu, a Internet
stranica www.tativille.com je otvorena ovog proljeća.
(Hina) pgo bnš