OTVORENE IZLOŽBE SLAVENA MACOLIĆA I GORDANE KOVAČIĆ

ZAGREB, 18. lipnja (Hina) - U galeriji Gradecu Klovićevih dvora u Zagrebu večeras su otvorene izložbe Slavena Macolića i Gordane Kovačić, dvoje mladih umjetnika koji žive i rade u Varaždinu. #L# Autor izložaba je povjesničar umjetnosti Zvonko Maković. Macolić je izložio najnovije slike s ugrađenim raznim i isluženim predmetima kao što su suhe grane i životinjske kosti što ih je skupljao po otočnim plažama. Ugrađeni u boju, često dopunjeni pijeskom i prašinom, ti su dotrajali predmeti imali mnogo dublje značenje od onoga koje se prepoznavalo na prvi pogled, rekao je Maković. Krhkost i nepostojanost privremeno i opća nesigurnost postaju tako konstantne vrijednosti Macolićeva djela, dodao je. Kad je u granatiranju Varaždina u ranu jesen 1991. minobacačka granata pogodila slikarov atelier, potpuno je uništila djela priređena za prvu samostalnu izložbu. Taj je događaj snažno utjecao na umjetnika i poslužio mu da krhotine različitih predmeta lijepi u boju i prekriva smeđim talogom razlivene kave, dajući toj umjetnosti izrazito osobna obilježja, ističe Maković. Gordana Kovačić prvi se put prije desetak godina predstavila slikama i skulpturama u Zagrebu, pa se, po Makovićevu sudu, važnim učinilo istaknuti neku vrstu komplementarnog odnosa što ga umjetnica uspostavlja između tih dvaju medija. Skulpture su tek iskorak sa slikanog polja u puni prostor, da bi se zatim moglo podjednako uvjerljivo govoriti o slici kao svojevrsnoj zaleđenoj projekciji trodimenzionalne plastike, dodao je Maković. Noviji radovi na izložbi možda više nego ikada potvrđuju kako se slika i skulptura, ploha i volumen odnose kao sukladan par. Skulptura više nije, ustvrdio je, ona razvijena barokna forma nastala spajanjem i bojenjem elemenata, nego je to nađeni dotrajali industrijski izvedeni predmet, primjerice drveni kalup za cipele ili različite male naprave od lijevana željeza. Ti se predmeti ugrađuju u novu cjelinu, autorica ih jednostavno aranžira, slaže u instalaciju. Slike su reducirane, mahom su bijele, s neutralnim plohama na kojima se drhtavom linijom oblikuje jezgrovit crtež. Taj crtež, dodaje Maković, ima jasno podrijetlo u onim nađenim predmetima. Autorica nipošto ne želi reproducirati izabrani motiv, nego ga radije razgrađuje u crtanju. Ostavivši površinu podloge "nenaslikanom", težište se postavlja na sam crtež koji svojim istezanjem artikulira bjelinu. Tako autorica problematizira suvremeni likovni jezik, istaknuo je Maković. Izložbe su otvorene do 7. srpnja. (Hina) ta sp