DE-IL-palestina-Terorizam NJ 18.VI.-DPA- ISLAMISTI NAPADAJU NJEMAČKADPA18. VI. 2002.Do sada najkrvaviji napad na autobus mogao bi imati posljedica za Arafata"'Čuo sam silovitu eksploziju, vidio dim a zatim su dijelovi autobusa i
komadi ljudskih tijela letjeli zrakom. Bilo je strašno', opisuje jedan očevidac na izraelskoj vojnoj postaji do sada najkrvaviji samoubilački napad na izraelski autobus od početka palestinskog ustanka u jesen 2000.Mnogi od u Jeruzalemu ubijenih 19 Izraelaca su đaci i studenti. Kao i svakog jutra ušli su u autobus u predgrađu koji vozi od nezakonito izgrađenog izraelskog naselja Gilo na jugoistoku Jeruzalema do autobusnog kolodvora u središtu grada. Autobus u 8 sati staje u predgrađu Katamon i zatim polako vozi do križanja. Na semaforu je crveno svjetlo. Zatim autobus eksplodira. Ranjeni vozač priča da je jedan od putnika imao veliku torbu. Bomba je raznijela krov autobusa i sa strane napravila velike rupe.33. napad u Izraelu ove godine nije donio samo veliku bol nedužnim obiteljima, nego bi mogao imati i dalekosežnih političkih posljedica. Više se ne isključuje ni progon palestinskog šefa
NJEMAČKA
DPA
18. VI. 2002.
Do sada najkrvaviji napad na autobus mogao bi imati posljedica za
Arafata
"'Čuo sam silovitu eksploziju, vidio dim a zatim su dijelovi
autobusa i komadi ljudskih tijela letjeli zrakom. Bilo je strašno',
opisuje jedan očevidac na izraelskoj vojnoj postaji do sada
najkrvaviji samoubilački napad na izraelski autobus od početka
palestinskog ustanka u jesen 2000.
Mnogi od u Jeruzalemu ubijenih 19 Izraelaca su đaci i studenti. Kao
i svakog jutra ušli su u autobus u predgrađu koji vozi od nezakonito
izgrađenog izraelskog naselja Gilo na jugoistoku Jeruzalema do
autobusnog kolodvora u središtu grada. Autobus u 8 sati staje u
predgrađu Katamon i zatim polako vozi do križanja. Na semaforu je
crveno svjetlo. Zatim autobus eksplodira. Ranjeni vozač priča da je
jedan od putnika imao veliku torbu. Bomba je raznijela krov
autobusa i sa strane napravila velike rupe.
33. napad u Izraelu ove godine nije donio samo veliku bol nedužnim
obiteljima, nego bi mogao imati i dalekosežnih političkih
posljedica. Više se ne isključuje ni progon palestinskog šefa
Jasera Arafata. Još poslije napada u Meggidu 5. lipnja u kojem je
ubijeno 17 Izraelaca, izraelske su jedinice prodrle u glavni stan
palestinskog predsjednika Arafata i pucale u njegovu spavaću
sobu.
Prvi put je na mjesto napada u utorak došao i predsjednik vlade
Ariel Sharon. Leševi su bili poslagani uz rub ceste i prekriveni
plahtama. Sharon je bijesno rekao: 'O kakvoj vrsti palestinske
države govorite?...Strahota koju danas gledamo nastavak je
palestinskog terorizma a protiv tog se terorizma treba boriti. To
je to što činimo.'
Nakon Sharonova posjeta američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu,
izraelski su komentatori pisali da Sharon u Washingtonu nije dao
nikakvo jamstvo za Arafata. Da želi pričekati još jedan ili dva
teška napada i zatim prognati Arafata. Sharon palestinskog
predsjednika drži osobno odgovornim za terorizam i s njim ni pod
kojim uvjetima ne želi pregovarati.
Palestinsko vodstvo osudilo je napad. Palestinci su protiv
ubijanja izraelskih i palestinskih civila, izjavio je općinski
ministar Sajeb Erekat. Da Izrael ne može za napad okriviti
palestinsko vodstvo, jer je svojim vojnim operacijama u
palestinskim područjima razorilo sposobnost sigurnosnih snaga.
Istodobno je Erekat nastojao ograničiti štetu. Nada se da napad
neće utjecati na Bushove bliskoistočne planove. Američki je
predsjednik zapravo želio ovoga tjedna predočiti stajalište
američke vlade o bliskoistočnom sukobu koje Izraelci, Palestinci i
Arapi već odavno napeto iščekuju.
Atentator samoubojica pripadao je radikalno-islamskom pokretu
Hamas. Izraelske su sigurnosne snage još u ponedjeljak stavljene na
najviši stupanj uzbune nakon što je tajna služba upozorila na
petoricu atentatora samoubojica na području Jeruzalema i Haife.
Prvi se u ponedjeljak ujutro eksplozivom digao u zrak u sjevernom
Izraelu i pri tomu na svu sreću nije nitko bio ozlijeđen.
Od velikih vojnih operacija u zapadnom Jordanu u travnju, izraelska
vojska u svojem lovu na vjerojatne militantne Palestince zapravo
svakodnevno upada u palestinske gradove i sela. No ni sve blokade
izlaza, radikalna ograničenja slobode kretanja dva milijuna
Palestinaca, nadzorna mjesta, palestinski kolaboracionisti ni
informacije tajne službe ipak nisu mogli spriječiti krvoproliće u
Jeruzalemu", piše Hans Dahne.