NJ 18. VI. FR: CHIRAC NE MOŽE MIMOIĆI SLJEDEĆU KRIZU

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 18. VI. 2002. Zbijena moć "Mislili su da je s njim gotovo. Jacques Chirac smatran je predsjednikom bez naroda kada su Francuzi 1995. g. tjednima izlazili na ulice u znak prosvjeda protiv politike štednje koju je provodio njegov premijer Alain Juppe. Nazivali su ga ukopnikom republike kada je 1997. iz oportunističke računice prvo proigrao većinu u parlamentu da bi se potom grčevito držao predsjedničke fotelje. Bio je usamljenik u Elizejskoj palači čije su se pristaše raspršile u borbama za vlast, izgubivši politički kredit spletkareći s ekstremno desnom Nacionalnom frontom. Završit će kao Helmut Kohl, prognozirao je bivši predsjednik Valery Giscard d'Estaing kada su u javnost prodrle afere s ilegalnim makinacijama oko financiranja gaullističke stranke, povezane s njegovim imenom. Nijedan predsjednik nije za svog mandata tako izgubio na ugledu kod Francuza kao Chirac. Iritirao je čak i svoje partnere u EU. Sada je ponovno izabran na predsjedničku dužnost, njegovi prijatelji okupljeni u predsjednikovu stranku UMP raspolažu u parlamentu nadmoćnom većinom a on sam imat će u sljedećih pet godina u svojim rukama moć kakvu nije imao nijedan njegov prethodnik. Njegovi stranački kolege imaju glavnu riječ u Narodnoj skupštini, Senatu, većini regija, departmana i velikih gradova - uz iznimku Pariza i Lyona - kao i u Ustavnom vijeću i agenciji za kontrolu medija. I državni će odvjetnici, čija je izravna ovisnost o uputama ministra pravosuđa ukinuta za vladavine ljevice, biti ponovno podvrgnuti kontroli vlade. Čak se ni de Gaulle nije mogao osloniti na tako opsežne ovlasti. U svakom slučaju, u Senatu je još imao protivnika u vidu antigaullističke većine. No, poput utemeljitelja V. republike, i Chirac sada moće reći: 'Nedjeljivi autoritet države prenesen je na predsjednika kojeg je izabrao narod; ne postoji drugi autoritet - ni ministarski, ni građanski, ni vojni ni sudački - koji ne bi bio prenesen na njega odnosno koji ne bi držao u svojim rukama'. Chirac će se naći na čelu i u Europi. Naime, on je državnik s najduljim stažem u Europskom vijeću šefova država i vlada. Nijedan od njegovih kolega nema iza sebe tako dugo iskustvo s bruxelleskim procedurama kao on. Time su aktualni izbori razjasnili i ulogu Francuske u EU. Umjesto premijera i predsjednika koji će prije sastanaka na vrhu morati raščišćavati međusobne nesuglasice, partneri će sada imati posla sa Chiracom koji će ustrajati na svojoj neograničenoj ulozi. Ni u kom slučaju nije izvjesno da će takva konstelacija snaga pojednostaviti stvari. Pobjeda na izborima jest jedno a realizacija dobivenog mandata nešto sasvim drugo. Chirac zahvaljuje pobjedu ne samo vlastitom instinktu za moći, koji nije trpio konkurente, i vlastitoj sposobnosti korištenja raspoloženja i pridobivanja ljudi. Naime, tim su se faktorima pridružile okolnosti poput nezadovoljstva sklonog anarhiji, koje je u prvom krugu predsjedničkih izbora potaknulo svakog trećeg birača da glasa za antidemokratske kandidate. Temelj Chiracove moći zapravo je jako labilan. Nijedan aktualni predsjednik nije još nikada dobio tako slabu potporu za svoj program. Chiracov je reizbor bio plebiscit protiv ekstremista Jeana-Marie Le Pena. Tek zahvaljujući mehanizmima većinskog načela pobjeda na parlamentarnim izborima proširila se na premoćnu većinu desnice u Narodnoj skupštini. Dakle, izostaje osjećaj trijumfa. Umjesto toga, predsjednik je izričito upozorio svoje ljude da moraju biti skromni. Inače, valja podsjetiti da je tako bilo i 1995. g. Tada je Chirac demonstrativno zapovjedio vozaču svoje službene limuzine da demonstrativno stane kada se na semaforu upali crveno svjetlo. Upravo je tako i socijalist Lionel Jospin 1997. g. opominjao svoju ljevičarsko- pluralističku vladu da bude bliska građanima. U svim dosadašnjim slučajevima prevladalo je iskušenje arogancije. Osim toga, iskustvo pokazuje da je često teže vladati na temelju velike većine nego na temelju tijesne većine koja može opstati samo pod uvjetom spremnosti na stalan kompromis. Dakle, kako će Chirac ovaj puta realizirati svoju ponovno stečenu moć? Predstojeći problemi u rasponu od unutrašnje sigurnosti preko sanacije socijalnog sustava i državnog proračuna do čišćenja državnog aparata ogromni su. Očekivanja Francuza velika su. Oni tradicionalno traže sve od države. Chirac si ne može po drugi put priuštiti da ih razočara. S druge je pak strane ograničen obvezama u EU poput pakta za stabilnost eura. Odustane li od svojih obećanja, predstoje mu sukobi na unutrašnjem planu; ignorira li pak interese Bruxellesa, prijeti mu sukob s partnerima. Bilo kako bilo, nova je kriza izvjesna", smatra Hans-Hagen Bremer.