NJ 17. VI. DPA: CHIRACOVI KONZERVATIVCI OSTVARILI APSOLUTNU DOMINACIJU

NJEMAČKA DPA 17. VI. 2002. Chiracu ništa više ne stoji na putu - pet godina apsolutnih ovlasti "Francuska se priprema za pet godina potpunog konzervativnog suglasja predsjednika, vlade i parlamenta. Uz osvojenu dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini, premijer Jean-Pierre Raffarin, nova zvijezda na nebu 5. republike, može prionuti na obećanu reformu u Francuskoj - i to uz potporu Jacquesa Chiraca koji nakon višegodišnjeg nemilog 'prisilnog braka' s ljevičarskom vladom može razmišljati o svom mjestu u povijesti. Ljevica se pak nakon dva izborna poraza suočava s teškim posljedicama svoje nespretnosti. Na tvrdim klupama oporbe mora izgraditi novi odnos s biračima. 69-godišnjem neogaullistu Chiracu nedostajala je golema prevlast njegovih građanskih političara u parlamentu za ovlasti bez presedana u francuskoj politici proteklih desetljeća. Stolovat će u Elizejskoj palači a njegov premijer u Hotel Matignon do 2007. g. Osim toga, njegova umjerena desnica dominira i u gornjem domu, Senatu, kao i u važnom Ustavnom vijeću, Najvišem sudačkom vijeću i nadzornom tijelu za radio i televiziju. Chirac je izričito molio birače da mu osiguraju jasnu parlamentarnu većinu. Francuzi su poslušali svog predsjednika. Na birališta nije izišlo više birača nego ikad dosad, uputivši se za lijepa vremena usred ljeta rađe na piknik na selo - posebno zato što Chiraca mnogi smatraju tek utjelovljenjem pariškog establishmenta. Mobilizirani građanski blok, okupljen pod krovom nove Chiracove stranke UMP (Unija za predsjednikovu većinu) proširio je pak u međuvremenu svoju pobjedu iz prvog kruga u potpuni trijumf. Neizvjesno je bilo samo koliko će jasna biti apsolutna većina umjerene desnice u parlamentu. U svakom slučaju, rezultat je jasno pokazao sljedeće: do 2007. g. građanski blok neće moći pronaći izlike za eventualno neostvarivanje svog programa. Predsjednik koji obavlja svoju dužnost od 1995. g. morat će jasno iskazati svoj stav. Dosada je dovoljna bila napomena da 'kohabitacija' s ljevičarskom vladom koči njegov rad. Raffarin, Chiracov 'čovjek svih iznenađenja' (Le Figaro) već osjeća taj teret. 'Vlada je obvezna ne razočarati birače', kazao je francuski premijer. Njegov slogan o 'Francuskoj odozdo' funkcionirao je kao babica za pobjedu. Chirac je imao dobar 'nos' za pravog čovjeka. Francuzi su jasno uskratili potporu ekstremnim snagama na obje strane političkog spektra, ponovno jasnije podijelivši politički krajolik između nove, snažne krovne stranke umjerene desnice i socijalista. Francuska slijedi europski trend, povoljan za vlade koje više naginju desnom političkom svjetonazoru. Doduše, Chirac se nije riješio svih briga. U politici je već četiri desetljeća a politički promatrači baš ga i ne smatraju utjelovljenjem dinamike i obnove. Chirac je svojim sunarodnjacima obećao smanjenja poreza i manja socijalna izdvajanja. Raffarin je još brzo prije izlaska na biralište potvrdio da će ta obećanja i ispuniti. U srpnju će vlada vratiti zastupnike u Narodnoj skupštini s ljetnih praznika na jednomjesečne posebne sjednice radi donošenja prvih odluka na području sigurnosti u svakodnevnom životu. Već u rujnu mogla bi za novu vladu započeti jako vruća jesen kada će sindikati, okrijepljeni praznicima, izići na ulice kako bi ustrajali na ispunjenju svojih zahtjeva. No, u Chiracovu bloku zasada vlada dobro raspoloženje. Njegov aferama obilježeni šef, koji je u prvom krugu predsjedničkih izbora postigao tako loš rezultat, nalazi se u sjajnoj poziciji. Za francusku je ljevicu vjerojatno definitivno završilo zlatno razdoblje, koje je započelo 1981. g. izborom Francoisa Mitterranda za predsjednika. U roku od dva mjeseca ljevica se survala u 'ponor poraza, napuštenosti i nerazumijevanja', glasi formulacija lijevo-liberalnog Liberationa. Ima pet godina vremena da obnovi svoju urušenu kuću", zaključuje Hanns-Jochen Kaffsack.