FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

VB-THE INDEPENDENT 14. VI. USPON DESNICE U EUROPI

GB-stranke-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Makrogospodarstvo-Proračun-Organizacije/savezi VB-THE INDEPENDENT 14. VI. USPON DESNICE U EUROPI VELIKA BRITANIJATHE INDEPENDENT14. VI. 2002.Uspon desnice u Europi"Ne trebate biti posebno nadareni za politiku da biste zamijetili kako se u Europi pojavio novi val desnice, od Austrije do Francuske. Ako, kao što to mnogi očekuju, konzervativci pobijede na njemačkim izborima 22. rujna, Europa bi mogla imati desničarske vlade od Norveške do Italije. Lako je zamijetiti i to da ovaj uspon desnice prati još izrazitiji uspon koalicija ekstremne desnice u Italiji, Danskoj, Austriji, Norveškoj i Nizozemskoj. Ipak, određena količina inteligencije, ako ne i mašte, potrebna je da bi se shvatilo - kao što je to prošlog vikenda učinio omiljeni anketar Tonya Blaira, Philip Gould - kako se pojavila nova revolucionarna vizija u kojoj se nova ljutita radnička klasa pridružuje tradicionalno konzervativnoj srednjoj klasi, s ciljem revolucioniziranja političkog zemljovida. Ovo implicira, čini se da je kazao na sastanku britanskih, američkih i europskih političara lijevog centra, da će ljevica morati nadmudriti konzervativce baveći se problemima kojima se inače bavi ekstremna desnica - imigracijom, redom i zakonom, ako želi vratiti moć.
acije/savezi VELIKA BRITANIJA THE INDEPENDENT 14. VI. 2002. Uspon desnice u Europi "Ne trebate biti posebno nadareni za politiku da biste zamijetili kako se u Europi pojavio novi val desnice, od Austrije do Francuske. Ako, kao što to mnogi očekuju, konzervativci pobijede na njemačkim izborima 22. rujna, Europa bi mogla imati desničarske vlade od Norveške do Italije. Lako je zamijetiti i to da ovaj uspon desnice prati još izrazitiji uspon koalicija ekstremne desnice u Italiji, Danskoj, Austriji, Norveškoj i Nizozemskoj. Ipak, određena količina inteligencije, ako ne i mašte, potrebna je da bi se shvatilo - kao što je to prošlog vikenda učinio omiljeni anketar Tonya Blaira, Philip Gould - kako se pojavila nova revolucionarna vizija u kojoj se nova ljutita radnička klasa pridružuje tradicionalno konzervativnoj srednjoj klasi, s ciljem revolucioniziranja političkog zemljovida. Ovo implicira, čini se da je kazao na sastanku britanskih, američkih i europskih političara lijevog centra, da će ljevica morati nadmudriti konzervativce baveći se problemima kojima se inače bavi ekstremna desnica - imigracijom, redom i zakonom, ako želi vratiti moć. Ovo je, vjerojatno, razlog jučerašnjeg beskompromisnog govora Davida Blunketta o imigraciji, održanog na sastanku europskih ministara unutrašnjih poslova. To je, čini se, i razlog njegova prijedloga da se pomoć zemljama u razvoju uvjetuje time da one spriječe emigraciju na Zapad. Tako zemlje čije siromaštvo sili njihov narod da traže bolji život drugdje neće dobiti pomoć koja im je potrebna kako bi izišli iz siromaštva sve dok njihovi stanovnici ne pristanu živjeti u siromaštvu. Blunkettova Kvaka 22. Očito je zbog čega je europska ljevica tako sklona ovakvoj izdaji svih svojih najdubljih uvjerenja. Ponovni uspon desnice u Europi gotovo redovito bio je popraćen kolapsom ljevice. Nakon što su desetljećima bili na vlasti u Skandinaviji, Austriji i Španjolskoj, ljevičari ne samo da su izgubili vlast, pretrpjeli su i opći pad popularnosti. Kao što je Philip Gould bio istaknuo, Britanija ne može biti sigurna u to da će biti isključena iz ovog trenda. Na mnogo načina, sve je bliže europskim političkim shemama i sve dalje od onih američkih. Ipak, nisu potrebne složene teorije o problemima radničke klase da bi se shvatilo što se događa na europskoj političkoj sceni. Radi se o istom onom faktoru koji je oduvijek određivao rezultate izbora - gospodarstvu. Već barem tri godine europska gospodarstva su u padu, nezaposlenost je bitno porasla a tradicionalni stavovi prema zapošljavanju nestali su zbog strukturalnih promjena na čitavom Zapadu. Ne iznenađuje što su se birači u takvim okolnostima okrenuli od stranaka na vlasti, u najvećem broju slučajeva koalicije lijevog centra koje su na vlast došle u vrijeme vrtoglavog rasta gospodarstva. Iako se mnogo govori, npr., o tome kako je odbijanje kohabitacije u Francuskoj razlog uspona desnice, glasači nisu ovako razmišljali prije pet godina, kada se činilo da Lionel Jospin ima pod kontrolom razumnu gospodarsku politiku. Nije lako ustvrditi ni to kako smo svjedoci oduševljenja desnicom ili čak ekstremnom desnicom. Nedavno održani izbori gotovo su u svim slučajevima bili popraćeni dramatičnim smanjenjem broja birača koji su izašli na izbore, što baš i nije pokazatelj korijenite promjene političkih sklonosti birača. Iako je ekstremna desnica sigurno dobila veliki dio glasova onih koji tako prosvjeduju zbog sadašnjeg gospodarskoga stanja, a sigurno je i to da su desničari imali veoma učinkovitu predizbornu kampanju, potpora koju su dobili desničari nije se održala nakon prvih glasovanja. Le Pen je dobio manje glasova u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora. Ako ljevica želi izvući ikakve zaključke iz svojih uzastopnih poraza, više pažnje treba posvetiti vlastitim propustima nego razlozima uspjeha pobjednika. Na gotovo svim nedavno održanim izborima, vladajuće stranke ponašale su se zapanjujuće. Ne samo da niti jedna od njih nije, činilo se, imala odgovore na probleme gospodarske stagnacije, većina ih je dodatno pogoršala stanje odričući se tradicionalne politike zaposlenja i socijalne skrbi. Stanje u Britaniji istodobno je različito i jednako. S jedne strane, vlada ima izvanrednu prednost jer glasači u velikoj većini vjeruju njenoj gospodarskoj politici. Sve dok je stanje takvo, nema potrebe da se pokuša približiti politici desnice. Međutim, kada se gospodarski rast zaustavi, Velika Britanija će se naći u identičnoj dvojbi u kojoj su europske zemlje. Što više bude pokušavala riješiti problem stagnacije odričući se brige za društvo i ostavljajući ga tržištu, to će manje razloga svi imati da glasuju za vladu. Najgore što bi stranke lijevog centra mogle učiniti u ovom trenutku jest to da odbace vlastite principe a tako i vlastiti identitet. Najveće postignuće socijalno demokratskih stranaka Europe, a onda i britanske laburističke stranke, jest činjenica da su uhvatile korak s modernim svijetom - s promjenom, novom tehnologijom, obrazovanjem i internacionalizmom, i u obliku šire Europe i otvorenijeg svijeta. Velika slabost desnice jest ta da je i dalje povezana s prošlosti, s provincijalizmom i zaštitom postojećih društvenih struktura", piše Adrian Hamilton.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙