GB-stranke-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Makrogospodarstvo-Proračun-Organizacije/savezi VB-THE INDEPENDENT 14. VI. USPON DESNICE U EUROPI VELIKA BRITANIJATHE INDEPENDENT14. VI. 2002.Uspon desnice u Europi"Ne trebate biti posebno
nadareni za politiku da biste zamijetili kako se u Europi pojavio novi val desnice, od Austrije do Francuske. Ako, kao što to mnogi očekuju, konzervativci pobijede na njemačkim izborima 22. rujna, Europa bi mogla imati desničarske vlade od Norveške do Italije. Lako je zamijetiti i to da ovaj uspon desnice prati još izrazitiji uspon koalicija ekstremne desnice u Italiji, Danskoj, Austriji, Norveškoj i Nizozemskoj. Ipak, određena količina inteligencije, ako ne i mašte, potrebna je da bi se shvatilo - kao što je to prošlog vikenda učinio omiljeni anketar Tonya Blaira, Philip Gould - kako se pojavila nova revolucionarna vizija u kojoj se nova ljutita radnička klasa pridružuje tradicionalno konzervativnoj srednjoj klasi, s ciljem revolucioniziranja političkog zemljovida. Ovo implicira, čini se da je kazao na sastanku britanskih, američkih i europskih političara lijevog centra, da će ljevica morati nadmudriti konzervativce baveći se problemima kojima se inače bavi ekstremna desnica - imigracijom, redom i zakonom, ako želi vratiti moć.
acije/savezi
VELIKA BRITANIJA
THE INDEPENDENT
14. VI. 2002.
Uspon desnice u Europi
"Ne trebate biti posebno nadareni za politiku da biste zamijetili
kako se u Europi pojavio novi val desnice, od Austrije do Francuske.
Ako, kao što to mnogi očekuju, konzervativci pobijede na njemačkim
izborima 22. rujna, Europa bi mogla imati desničarske vlade od
Norveške do Italije. Lako je zamijetiti i to da ovaj uspon desnice
prati još izrazitiji uspon koalicija ekstremne desnice u Italiji,
Danskoj, Austriji, Norveškoj i Nizozemskoj.
Ipak, određena količina inteligencije, ako ne i mašte, potrebna je
da bi se shvatilo - kao što je to prošlog vikenda učinio omiljeni
anketar Tonya Blaira, Philip Gould - kako se pojavila nova
revolucionarna vizija u kojoj se nova ljutita radnička klasa
pridružuje tradicionalno konzervativnoj srednjoj klasi, s ciljem
revolucioniziranja političkog zemljovida. Ovo implicira, čini se
da je kazao na sastanku britanskih, američkih i europskih
političara lijevog centra, da će ljevica morati nadmudriti
konzervativce baveći se problemima kojima se inače bavi ekstremna
desnica - imigracijom, redom i zakonom, ako želi vratiti moć.
Ovo je, vjerojatno, razlog jučerašnjeg beskompromisnog govora
Davida Blunketta o imigraciji, održanog na sastanku europskih
ministara unutrašnjih poslova. To je, čini se, i razlog njegova
prijedloga da se pomoć zemljama u razvoju uvjetuje time da one
spriječe emigraciju na Zapad. Tako zemlje čije siromaštvo sili
njihov narod da traže bolji život drugdje neće dobiti pomoć koja im
je potrebna kako bi izišli iz siromaštva sve dok njihovi stanovnici
ne pristanu živjeti u siromaštvu. Blunkettova Kvaka 22.
Očito je zbog čega je europska ljevica tako sklona ovakvoj izdaji
svih svojih najdubljih uvjerenja. Ponovni uspon desnice u Europi
gotovo redovito bio je popraćen kolapsom ljevice. Nakon što su
desetljećima bili na vlasti u Skandinaviji, Austriji i
Španjolskoj, ljevičari ne samo da su izgubili vlast, pretrpjeli su
i opći pad popularnosti. Kao što je Philip Gould bio istaknuo,
Britanija ne može biti sigurna u to da će biti isključena iz ovog
trenda. Na mnogo načina, sve je bliže europskim političkim shemama
i sve dalje od onih američkih.
Ipak, nisu potrebne složene teorije o problemima radničke klase da
bi se shvatilo što se događa na europskoj političkoj sceni. Radi se
o istom onom faktoru koji je oduvijek određivao rezultate izbora -
gospodarstvu. Već barem tri godine europska gospodarstva su u padu,
nezaposlenost je bitno porasla a tradicionalni stavovi prema
zapošljavanju nestali su zbog strukturalnih promjena na čitavom
Zapadu.
Ne iznenađuje što su se birači u takvim okolnostima okrenuli od
stranaka na vlasti, u najvećem broju slučajeva koalicije lijevog
centra koje su na vlast došle u vrijeme vrtoglavog rasta
gospodarstva. Iako se mnogo govori, npr., o tome kako je odbijanje
kohabitacije u Francuskoj razlog uspona desnice, glasači nisu
ovako razmišljali prije pet godina, kada se činilo da Lionel Jospin
ima pod kontrolom razumnu gospodarsku politiku.
Nije lako ustvrditi ni to kako smo svjedoci oduševljenja desnicom
ili čak ekstremnom desnicom. Nedavno održani izbori gotovo su u
svim slučajevima bili popraćeni dramatičnim smanjenjem broja
birača koji su izašli na izbore, što baš i nije pokazatelj
korijenite promjene političkih sklonosti birača. Iako je ekstremna
desnica sigurno dobila veliki dio glasova onih koji tako
prosvjeduju zbog sadašnjeg gospodarskoga stanja, a sigurno je i to
da su desničari imali veoma učinkovitu predizbornu kampanju,
potpora koju su dobili desničari nije se održala nakon prvih
glasovanja. Le Pen je dobio manje glasova u drugom krugu francuskih
predsjedničkih izbora.
Ako ljevica želi izvući ikakve zaključke iz svojih uzastopnih
poraza, više pažnje treba posvetiti vlastitim propustima nego
razlozima uspjeha pobjednika. Na gotovo svim nedavno održanim
izborima, vladajuće stranke ponašale su se zapanjujuće. Ne samo da
niti jedna od njih nije, činilo se, imala odgovore na probleme
gospodarske stagnacije, većina ih je dodatno pogoršala stanje
odričući se tradicionalne politike zaposlenja i socijalne skrbi.
Stanje u Britaniji istodobno je različito i jednako. S jedne
strane, vlada ima izvanrednu prednost jer glasači u velikoj većini
vjeruju njenoj gospodarskoj politici. Sve dok je stanje takvo, nema
potrebe da se pokuša približiti politici desnice. Međutim, kada se
gospodarski rast zaustavi, Velika Britanija će se naći u identičnoj
dvojbi u kojoj su europske zemlje. Što više bude pokušavala
riješiti problem stagnacije odričući se brige za društvo i
ostavljajući ga tržištu, to će manje razloga svi imati da glasuju za
vladu.
Najgore što bi stranke lijevog centra mogle učiniti u ovom trenutku
jest to da odbace vlastite principe a tako i vlastiti identitet.
Najveće postignuće socijalno demokratskih stranaka Europe, a onda
i britanske laburističke stranke, jest činjenica da su uhvatile
korak s modernim svijetom - s promjenom, novom tehnologijom,
obrazovanjem i internacionalizmom, i u obliku šire Europe i
otvorenijeg svijeta. Velika slabost desnice jest ta da je i dalje
povezana s prošlosti, s provincijalizmom i zaštitom postojećih
društvenih struktura", piše Adrian Hamilton.