IHT 13. VI. O KARAKTERU AMERIČKE VANJSKE POLITIKE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 13. VI. 2002. Unilateralizam protiv multilateralizma "Mnogi američki saveznici tvrde kako ih odbija preveliki unilateralizam vanjske politike Bushove vlade. Ironično, u predsjedničkoj kampanji 2000. George W. Bush je najbolje komentirao prednosti multilateralnog pristupa: 'Ako smo arogantna zemlja, takvom će nas i smatrati, ali ako smo skromni, poštivat će nas.' Međunarodna pravila vežu Ameriku i ograničavaju njenu slobodu djelovanja, ali služe i američkim interesima jer ta pravila vežu i druge. Prilike koje imaju stranci da dignu svoj glas i utječu na američku politiku važni su poticaji za savez. Članstvo SAD-a u mreži multilateralnih institucija od UN-a do NATO- a smanjuje autonomiju politike SAD-a. (...) Multilateralizam je stvar postotaka, a svi multilateralni sporazumi nisu dobri. Kao i druge zemlje, SAD bi povremeno trebao koristiti unilateralne taktike. Dakle, kako se odlučiti kada upotrijebiti koju? Niti jedna zemlja ne može isključiti unilateralnu akciju u slučajevima koji uključuju interese od ključne važnosti za opstanak. Samoobrana je dopuštena prema članu 51 Povelje UN-a. Bushova vojna akcija u Afganistanu velikim je dijelom bila unilateralna, ali izvedena je uz potporu saveznika iz NATO-a i rezolucija UN-a. Čak i kada na kocki nije opstanak, unilateralna taktika ponekad pomaže dovesti druge do kompromisa koji unaprijeđuju multilateralne interese. Tijekom Reaganove vlade, trgovinski zakon koji je prijetio unilateralnim sankcijama ako drugi ne pregovaraju pomogao je stvoriti uvjete koji su potaknuli druge zemlje da prihvate Svjetsku trgovačku organizaciju i njene mehanizme rješavanja nesuglasica. Neke multilateralne inicijative recepti su za neaktivnost, ili su pak u suprotnosti s američkim vrijednostima. Npr. novi 'međunarodni informacijski poredak' kojeg je UNESCO predložio 1970-tih pomogao bi autoritarnim vladama da ograniče slobodu tiska. Rusija i Kina spriječile su, pak, autorizaciju Vijeća sigurnosti za intervenciju koja je za cilj imala spriječiti kršenja ljudskih prava na Kosovu 1999. godine. SAD je na koncu odlučio provesti akciju bez odobrenja Vijeća sigurnosti. Čak ni tada američka intervencija nije bila potpuno unilateralna nego je izvedena uz veliku potporu saveznika iz NATO-a. Neka transnacionalna pitanja po samoj su svojoj prirodi mutilateralna i ne mogu se riješiti bez pomoći drugih zemalja. Promjena klime je savršeni primjer. SAD je najveći izvor stakleničkih plinova, ali tri četvrtine tih plinova dolaze izvan njegovih granica. Bez suradnje problem je izvan američkoga nadzora. Isto vrijedi i za dugačku listu pitanja: širenje infektivnih bolesti, stabilnost globalnih financijskih tržišta, krijumčarenje narkotika, međunarodne zločinačke sindikate, transnacionalni terorizam. Osim toga, multilateralizam je sredstvo kojim se druge može natjerati da podijele zajedničke terete. (...) Čak i vojno, SAD bi rijetko trebao intervenirati samostalno. (Ankete pokazuju kako dvije trećine Amerikanaca daje prednost multilateralnim akcijama.) (...) Birajući između multilateralne i unilateralne taktike, Washington bi trebao uzeti u obzir učinke odluke na neizravnu moć SAD-a, koja može biti uništena pretjeranim unilateralizmom i arogancijom. Kada odlučuju koristiti multilateralnu ili unilateralnu taktiku, ili držati se ili odbiti određene multilateralne incijative, Amerikanci moraju razmisliti kako da objasne svoje akcije drugima i koji će učinci biti na njihovu neizravnu moć. Ukratko, američka vanjska politika općenito bi trebala davati prednost multilateralizmu, ali ne svim oblicima multilateralizma. Ponekad će SAD morati odabrati samostalno djelovanje. Kada to čini u ime općeg dobra, od čega koristi imaju i drugi osim Amerikanaca, cilja može opravdati sredstva, čineći moć SAD-a prihvatljivom u očima drugih. Ako se Amerika prvo savjetuje s drugima i pokuša pronaći multilateralni pristup, bit će vjerojatnije da će njene povremene unilateralne taktike biti oproštene. Ali ako se olako preda iskušenju unilateralizma, zaslužuje kritike koje Bushova vlada sada prima. Osim toga, Amerika će često trpjeti poraze zbog multilateralne prirode transnacionalnih pitanja u globalnom dobu u kojem živimo, pa će neizravna moć SAD-a trpjeti. Općenito govoreći, čak i jedina supersila svijeta treba slijediti pravilo: 'prvo pokušati multilateralizam'", piše Joseph S. Nye Jr., dekan 'Kennedy School of Government' i autor knjige 'Paradoks američke sile: zbog čega jedina supersila svijeta ne može sama' ('The Paradox of American Power: Why the World's Only Superpower Can't Go It Alone').