FR-ribolov-Ribarstvo-Prehrambena industrija FRANCUSKA-LE MONDE OD 12.06.02. PETNAESTORICA O REFORMI RIBOLOVA FRANCUSKALE MONDE12.VI.2002.Pogibelj nerodnog mora"U trenutku kada je u Rimu sudbina osamstotinjak milijuna ljudi koji pate
od neishranjenosti u središtu svjetskog susreta na vrhu o hrani, petnaestorica se ponovno sastaju u Luksemburgu kako bi proučili prijedlog reforme europske politike ribolova. Prijedlog je pripremilo Povjerenstvo u obliku zadnjeg upozorenja koje obuhvaća više drastičnih mjera nego mogućih nagodba između zemalja koje imaju jake flote (poput Španjolske i Francuske) i sjevernih država koje su osjetljive na ekološke argumente, a tvrde da su više 'prijatelji riba nego ribara'.Stanje svjetskih mora koja daju hranu, napose europskih - slično stanju tropskih šuma i velikih rijeka - doista može biti razlog za zabrinutost, a razborit uzvik na uzbunu koji je svečano upravio povjerenik Franz Fischler dolazi u zadnjem času.Možda i prekasno. U sjeveroistočnom Atlantiku, nekad Edenskom vrtu flotilja iz svih država, u vodama Mauritanije, na Sredozemnom moru i uskoro (nastavi li se nebriga) na Antarktiku, jako cijenjene vrste su na putu da nestanu, ili su ozbiljno ugrožene.
FRANCUSKA
LE MONDE
12.VI.2002.
Pogibelj nerodnog mora
"U trenutku kada je u Rimu sudbina osamstotinjak milijuna ljudi
koji pate od neishranjenosti u središtu svjetskog susreta na vrhu o
hrani, petnaestorica se ponovno sastaju u Luksemburgu kako bi
proučili prijedlog reforme europske politike ribolova. Prijedlog
je pripremilo Povjerenstvo u obliku zadnjeg upozorenja koje
obuhvaća više drastičnih mjera nego mogućih nagodba između zemalja
koje imaju jake flote (poput Španjolske i Francuske) i sjevernih
država koje su osjetljive na ekološke argumente, a tvrde da su više
'prijatelji riba nego ribara'.
Stanje svjetskih mora koja daju hranu, napose europskih - slično
stanju tropskih šuma i velikih rijeka - doista može biti razlog za
zabrinutost, a razborit uzvik na uzbunu koji je svečano upravio
povjerenik Franz Fischler dolazi u zadnjem času.
Možda i prekasno. U sjeveroistočnom Atlantiku, nekad Edenskom vrtu
flotilja iz svih država, u vodama Mauritanije, na Sredozemnom moru
i uskoro (nastavi li se nebriga) na Antarktiku, jako cijenjene
vrste su na putu da nestanu, ili su ozbiljno ugrožene.
Nedvojbeno je da su prevelik izlov koćarica koje prerađuju ribu,
neplansko koćarenje, bacanje tridesetkilometarskih mreža,
'zidova smrti', nedopušten ribolov, ukratko neznanje ljudi mora i
želja za zaradom zadali gotovo smrtonosan udarac prirodnim
pričuvama životinjskih proteina za koje se dugo mislilo da se ne
mogu iscrpiti. No napredak tehnika lova, industrijsko, gradsko i
poljodjelsko onečišćenje, klimatske promjene, svađe među
znanstvenicima koji su zaljubljeni u znanje, ali i oprezni u svojoj
sigurnosti i stručnjaci koji sude prema činjenicama, također su
odgovorni za pogoršanje koje se gdjekada čini kao velika nesreća.
Nesreća koja graniči s apsurdom kada u vodama Skandinavije brodovi
s golemim crpkama usisavaju velike količine malih riba kako bi ih
preradile u brašno i u granulat.
Dakle, treba loviti manje i bolje i pojačati nadzor počevši s
kontroliranim razvojem akvakulture i ribogojstva prema obrascu
onoga što se - napokon - zove razumno poljodjelstvo. (...) Da bi taj
pravac postao pravilo, vlade moraju poduzeti pravne, diplomatske,
pa i vojne mjere kako bi se više poštovale kvote ulova.
Samo se tako mogu sačuvati radna mjesta ribara, radnika u
industriji prerade i svih 'težaka na moru' kojih je još uvijek u
svijetu 35 milijuna. Uglavnom su to ljudi, kako kaže Michelet,
'smioni, u velikoj pogibli i s malom zaradom' koje bi također
trebalo saslušati", piše u uvodniku lista.