NJ 12. VI. DPA: ČEŠKI POGLED NA ZLOČINE PROTIV NIJEMACA

NJEMAČKA DPA 12. VI. 2002. "Razumjeti povijest": češka vlada predstavlja kontroverznu knjigu "Jesu li Česi u procesu protjerivanja sudetskih Nijemaca bili 'voljni izvršitelji' projekta predsjednika Edvarda Beneša? Je li moguće moralno opravdati dekrete tadašnjeg šefa države? Odgovore na takva pitanja napeti čitatelj traži u knjizi 'Razumjeti povijest'. Vlada u Pragu objavila je početkom tjedna djelo o njemačko-češkoj povijesti. Čitatelj će uzalud tražiti primjere razbijanja tabua ali materijala za raspravu ima dovoljno. Vremensko razdoblje od 1848.-1948., navedeno u podnaslovu, vara - dvije trećine od ukupno 300 stranica bave se zbivanjima između 1938. i 1948. g. Upravo je međunarodna rasprava o nacističkoj okupaciji zemlje, o Benešovim dekretima i protjerivanju potaknula vladu da stavi na raspolaganje 2,5 milijuna kruna (81 tisuću eura) za tiskanje 25.200 primjeraka navedene knjige, koji bi potom trebali biti podijeljeni knjižnicama i školama. U raspravama o njemačko-češkoj prošlosti često postaje jasno sljedeće: dok Česi dekrete o oduzimanju imovine i protjerivanju uglavnom smatraju logičnom posljedicom nacističkog razdbolja, kritičari ocjenjuju sankcije prema njemačkoj manjini kao tezu o kolektivnoj krivnji koju nije moguće opravdati. Ta 'napuklina u vidu moralnog duga' provlači se i kroz knjigu koju je napisala skupina čeških povjesničara. Na početku skupina se trudi biti objektivna, dokumentirajući povijesnu pozadinu zbivanja, pravne osnove i međunarodni kontekst. Pritom povjesničari u rijetkom suglasju dijele kritiku koju često iznose sudetski Nijemci - naime, da se pri nastajanju Čehoslovačke 1918. g. nije vodilo puno računa o njemačkoj manjini. No, uz 'češki nacionalizam', knjiga dokumentira i 'većinom nepostojeću volju manjine da se integrira u državu'. Povjesničari posvećuju puno prostora 'muenchenskom sporazumu' o ustupanju sudetskih područja nacističkoj Njemačkoj 1938. g., koji je po njihovom mišljenju predstavljao važan preokret u 'njemačko- češkoj zajednici obilježenoj sukobima'. No, autori knjige odbacuju kolektivnu krivnju manjine - primjerice, spomenuto je 93 tisuće socijaldemokrata i komunista među sudetskim Nijemcima, koji su bili lojalni Čehoslovačkoj. No, knjiga 'Razumjeti povijest' pokazuje slabosti pri vrednovanju Beneša i protjerivanja. Doduše, autori knjige jasnim riječima kakve su dosada rijetko izgovarane u Češkoj osuđuju 'sramotno nasilje' i 'golu mržnju' prema Nijemcima kao i 'neoprostive ekscese' za vrijeme protjerivanja. Otvoreno je spomenuto i 'tragično poglavlje' 30 tisuća žrtava koje su pale za vrijeme protjerivanja. No, čudno zvuče rečenice poput sljedeće: 'Transfer je bio rezultat njemačke politike' i 'Protjerivanje nije moguće tumačiti kao odmazdu pobjednika'. Pitanja morala i vlastite odgovornosti uglavnom nisu razmotrena. Na tom području autori gotovo nisu bili na visini istraživačke zadaće. Ugledni praški povjesničar Jan Kren nedavno je izjavio da se Beneš 'igrao mislima o protjerivanju' već 1938. g. Knjizi bi koristila diferencirana ocjena teškog mandata tadašnjeg predsjednika koji se za vrijeme drugog svjetskog rata nalazio u egzilu u Londonu. Usprkos velikom razumijevanju, Beneš bi s današnje distance zaslužio kritiku samo za ciničnu rečenicu poput ove: 'Napokon Božić bez Nijemaca' (1945. g.). Knjiga 'Razumjeti povijest' dobrodošao je prilog objektivizaciji rasprave. Doduše, propuštena je prilika za poticanje te rasprave - primjerice, uvrštavanjem drugačijih mišljanja ozbiljnih povjesničara. Napokon, i predsjednik Vaclav Havel nedavno je izjavio da su njemački zločini u 'protektoratu Češkoj i Moravskoj' mogli biti 'možda jasan ali ne i isključiv razlog za protjerivanje'", prenosi na kraju priloga Wolfgang Jung.