DE-FR-IZBORI-Vlada-Parlament-Političke stranke-Izbori NJ 8. VI. FR: O FRANCUSKIM IZBORIMA NJEMAČKAFRANKFURTER RUNDSCHAU8. VI. 2002.Francuske noćne more"Uz predznak nogometa sasvim je logično pri razmatranju političkog stanja u
Francuskoj uoči parlamentarnih izbora posegnuti za zrncima mudrosti iz svijeta sporta. Lopta je okrugla a igra traje 90 minuta, glasi jedna takva mudrost koja je prerasla u poznatu uzrečicu a pada napamet promatraču nastupa desnice. Uz pretpostavku da će Francuzi ponovno izabranom gaullističkom predsjedniku Facquesu Chiracu već odobriti parlamentarnu većinu, potrebnu za provedbu njegova programa, predsjednikovi su prijatelji već potpuno sigurni u njegovu pobjedu. Drugo pak sportsko načelo vrijedilo bi za ljevicu koja još uvijek nije prevladala šok poražavajućeg poraza socijalista Lionela Jospina u prvom krugu predsjedničkih izbora te je njezin izlazak na izbore obilježen naizgled upravo defetističkim stavom. Pritom valja podsjetiti da sigurnim porazima završavaju samo one bitke koje su unaprijed proglašene izgubljenima.Stanje je uistinu neobično. Sleglo se zaprepaštenje koje je izazvao ulazak desničarskog ekstremista Jeana-Marie Le Pena u drugi krug
NJEMAČKA
FRANKFURTER RUNDSCHAU
8. VI. 2002.
Francuske noćne more
"Uz predznak nogometa sasvim je logično pri razmatranju političkog
stanja u Francuskoj uoči parlamentarnih izbora posegnuti za
zrncima mudrosti iz svijeta sporta. Lopta je okrugla a igra traje 90
minuta, glasi jedna takva mudrost koja je prerasla u poznatu
uzrečicu a pada napamet promatraču nastupa desnice. Uz
pretpostavku da će Francuzi ponovno izabranom gaullističkom
predsjedniku Facquesu Chiracu već odobriti parlamentarnu većinu,
potrebnu za provedbu njegova programa, predsjednikovi su
prijatelji već potpuno sigurni u njegovu pobjedu. Drugo pak
sportsko načelo vrijedilo bi za ljevicu koja još uvijek nije
prevladala šok poražavajućeg poraza socijalista Lionela Jospina u
prvom krugu predsjedničkih izbora te je njezin izlazak na izbore
obilježen naizgled upravo defetističkim stavom. Pritom valja
podsjetiti da sigurnim porazima završavaju samo one bitke koje su
unaprijed proglašene izgubljenima.
Stanje je uistinu neobično. Sleglo se zaprepaštenje koje je izazvao
ulazak desničarskog ekstremista Jeana-Marie Le Pena u drugi krug
predsjedničkih izbora. Jenjao je politički elan koji je pokretao
demokratsku Francusku 5. svibnja na glasanje protiv predstavnika
nesnošljivosti i ksenofobije. Tribine su se ispraznile baš kao da
je odlučujući pogodak postignut kroz 80 posto glasova za Chiraca te
kao da su parlamentarni izbori tek sudački produžetak regularnog
trajanja igre. Kampanja na razini cijele Francuske nije bilo.
Predizborna borba ograničila se na lokalne manifestacije u 577
izbornih okruga. Nije bilo ni rasprava na televiziji. Ni premijer
Jean-Pierre Raffarin, koji se ne natječe za mjesto u parlamentu, ni
drugi članovi vlade nisu se udostojili makar samo raspravljati s
Francoisom Hollandeom, šefom socijalista, ili s drugim
predstavnicima ljevice.
Jezgru spora o kojem Francuzi moraju odlučiti čini pitanje hoće li
Chiracu staviti na raspolaganje većinu u parlamentu, nužnu za
vladanje, ili će ga obvezati na dodatnih pet godina kohabitacije s
vladom ljevice. Chiracovi su prijatelji nastojali pridobiti
glasače da izaberu desnu većinu argumentom o 'korisnom glasanju'.
Istim su argumentom o koristi za demokraciju socijalisti
upozoravali birače da spriječe koncentraciju moći u jednoj ruci.
Mogućnost da predsjednik i njegovi sljedbenici uz Elizejsku palaču
ubuduće vladaju i u Narodnoj skupštini i uz to - kao i dosada - u
Senatu, Ustavnom vijeću, agenciji za nadzor medija CSA i u većini
regija i departmana Hollande je nazvao 'noćnom morom'.
Doduše, logika nije na strani Hollandea i njegovih prijatelja.
Naime, pet su godina kohabitaciju sa Chiracom, koji se nakon
izgubljenih parlamentarnih izbora 1997. g. pet godina grčevito
držao svoje fotelje, smatrali izvorom svega zla. Socijalisti nisu
ni naveli uistinu uvjerljivu razloge koji bi po njima opravdali
eventualnu novu verziju prisilne zajednice na čelu države - ako
izuzmemo onaj da Chirac ovaj puta mora dati ostavku budući da 5.
svibnja nije izabran zbog svog programa već kao jamac demokracije u
utrci s Le Penom te da se stvarna odluka o političkom vodstvu zemlje
donosi tek na parlamentarnim izborima. No, socijalisti nisu
uspjeli podati tom argumentu centrifugalnu silu kao što su i
općenito ostali u defenzivi u odnosu na Raffarinovu vladu.
Njezin se pak rad dosada protezao na najave i javne inscenacije.
Primjer je racija u strassburškom miljeu droge, koju je nadzirao
osobno ministar unutrašnjih poslova Nicolas Sarkozy, što je
potaknulo čak i Raymonda Barrea na napomene o 'pukom hvalisanju'.
Usprkos tome, vlada nailazi na odobravanje. Ankete pokazuju da bi
na izborima mogla osvojiti 397 od ukupno 577 mjesta u Narodnoj
skupštini.
No, neizvjesnosti je više nego ikad dosad. Jedna od njih jest velik
broj kandidata - prosječno njih 15 po izbornom okrugu potiče
očekivanja o sličnoj rascjepkanosti glasova kakva je zabilježena u
prvom krugu predsjedničkih izbora. Druga je neizvjesnost odaziv
birača, treća broj glasova u prilog ekstremno desnoj Nacionalnoj
fronti. Budućnost će pokazati hoće li NF uopće provući svoje
kandidate u Narodnu skupštinu i koliko će ih biti. No, u mnogim
izbornim jedinicama NF će zapasti ključna uloga u odmjeravanju
snaga desnice i ljevice. Ako je točna ocjena da Le Penove ideje
nailaze na sve veći odaziv, iznenađenja će zasigurno biti. U tom
slučaju ne treba isključiti ni mogućnost novog šoka", smatra Hans-
Hagen Bremer.