NJ 5. VI. SZ: NAKON PORAZA LJEVIČARA EUROPSKI POVRATAK NACIONALNOJ DRŽAVI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 5. VI. 2002. Teret stabilnosti "Ipak je izostalo veliko sučeljavanje na sastanku ministara financija EU i eurozone, održanom ovog utorka. Naime, sporne teme poput nastavka politike stabilnosti, koju dovodi u pitanje nova francuska vlada, odgođene su za sastanak na vrhu EU, zakazan sredinom lipnja u Sevilli. Taj će pak sastanak biti održan nakon francuskih parlamentarnih izbora a tek će nakon toga u Parizu biti instalirana djelotvorna vlada. Bruxelles se pak nije htio uplitati u predizbornu borbu. Sevilla će biti 'trenutak istine' za Pariz, izjavio je nedavno za list njemački državni tajnik Caio Koch-Weser. Dobije li Jacques Chirac (...) većinu u parlamentu, prijete žestoki sukobi ne samo između Bruxellesa i Pariza već i između Pariza i ostalih partnera u EU. Naime, Francuska ne želi ispoštovati obvezu koju su u ožujku u Barceloni obnovili svi šefovi država i vlada članica EU - riječ je o predlaganju uravnoteženih državnih proračuna 2004. g. Chirac ne smatra taj datum obvezujućim. Takvim je stavom na svoja leđa već navukao prijekor Bruxellesa, kritiku šefa Europske središnje banke Wima Duisenberga i partnera EU. Doduše, spomenuti bi cilj - zanemarimo li Nijemce - teško u razdoblju do 2004. g. ostvarila i ljevičarska francuska vlada budući da su 35-satni radni tjedan i smanjeni prihodi od poreza i deficiti u socijalnom osiguranju pogoršali financijsku situaciju. No, prethodna Jospinova vlada bar je prihvaćala tu obvezu. Chirac pak ima druge prioritete. Želi u prvom redu izbjeći da restriktivna politika ili čak povećanja poreza uguše gospodarski zamah. U roku od pet godina porezi - u prvom redu za one koji bolje zarađuju - trebali bi biti smanjeni za 30 milijardi eura, poduzeća bi trebala izdvajati manje izdvajati a država istodobno više novca za naoružanje i unutrašnju sigurnost. Zato bi proračunski deficit ove godine trebao porasti na 2,5 ili čak na tri posto. Je li to kraj europske politike stabilnosti? Tu mogućnost ne treba isključiti. Francuska traži partnere koji će poduprijeti poziciju Pariza. Tu bi ulogu mogli prihvatiti Portugal i Velika Britanija koji također smatraju da je Bruxelles nepravedan prema njima. Nada Pariza da će na svoju stranu privući Njemačku, koja je prije nekoliko mjeseci uz pomoć Francuske spriječila primanje Plavog pisma iz Bruxellesa zbog kršenja kriterija stabilnosti, privremeno je razbijena. 'Ne s nama', kaže Koch-Weser. Doduše, čini se da u Parizu ionako računaju na promjenu vlasti u Berlinu. Naime, CDU/CSU i u prvom redu FDP zastupaju slična gospodarsko-politička stajališta. Upravo konzervativne stranke, koje su se nekoć zalagale za posebno strogo tumačenje pakta za stabilnost a danas u dijelom neobičnom zajedništvu s rastrošnom ljevicom, dovode danas u pitanje tu financijsko-političku stabilnost. Europski konsenzus u pitanjima vezanima za politiku stabilnosti raspada se upravo u trenutku u kojem bi trebalo ubirati plodove i demonstrirati zajedništvo. Moguće je raspravljati o tome bi li bilo mudro u uvjetima istinske recesije voditi restriktivnu politiku samo radi ispunjavanja kriterija za stabilnost. Ipak, bilo bi istinski glupo u uvjetima postupnog zamaha konjunkture djelovati prociklično, dopustiti porast deficita i time zatvoriti manevarski prostor za suzbijanje kriza. Dakle, ponovno jačaju nacionalni egoizmi, uspješno prikrivani u povoljnim razdobljima. To je loš znak za europsku koordinaciju gospodarske politike i za rješavanje središnjih pitanja poput proširenja EU, reforme poljoprivredne politike, strukturnih reformi na tržištu i otvaranja novih tržišta", zaključuje Gerhard Blaeske.