ŠV 1. VI. NZZ: BLAIR BI NAJRAĐE SEBE ZA PREDSJEDNIKA EUROPE?

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 1. VI. 2002. Predsjednik za Europu? "Težnja jačanju uloge Europe u svijetu i u vanjskoj politici urodila je britanskim prijedlogom koji već neko vrijeme zaokuplja umove na Starom kontinentu a odnosi se na imenovanje odnosno izbor predsjednika Europske unije. Budući da Francuska podupire inicijativu a Njemačka je dosada nije odbila te budući da su mu u Španjolskoj navodno skloni, vjerojatno je u pitanju nešto više od pukog pokusnog balona čiji je rok trajanja identičan životnom vijeku voćne mušice. Rasprava se trenutno odvija u okviru Ustavnog konventa pod vodstvom Valeryja Giscarda d'Estainga i tek je u ranoj fazi. No, i Povjerenstvo u Bruxellesu objavilo je nedavno svoje predodžbe o temeljitoj obnovi Europske unije. Ideja o predsjedniku ima svojih dobrih strana iako se iza nje - kao i u svim ostalim raspravama o europskim reformama - kriju taktička razmatranja nacionalnih država. Budući da Povjerenstvo u svojoj inicijativi zahtijeva za sebe istaknutiji profil u vanjskoj i sigurnosnoj te u gospodarskoj politici, logično je očekivati novu verziju starog sukoba između integracionista i zagovornika međuvladinih dogovora. No, stvari nisu baš tako jednostavne. Dosada nije objavljeno u kojoj je mjeri britanski prijedlog utanačen međusobnim pregovorima i podrobno razrađen. Po Blairovoj zamisli šefovi država i vlada trebali bi imenovati predsjednika Europskog vijeća, koji bi u petogodišnjem mandatu vodio poslove i pretežno se bavio vanjskom i sigurnosnom politikom. U tom bi slučaju otpala polugodišnja rotacija na predsjedateljskoj dužnosti. Britanski premijer smatra da predsjednik EU mora biti bivši premijer koji će posjedovati određenu težinu i praktično znanje o načinu funkcioniranja nacionalnih vlada. Blair smatra sebe kandidatom - što pak upućuje na zanimljive zaključke o britanskoj unutrašnjoj i vanjskoj politici. U okviru EU Velika Britanija tradicionalno zagovara zamisli onih koji se suprotstavljaju pretjerano snažnom 'produbljenju', zahtijevajući umjesto toga jačanje međudržavne suradnje. Prijedlog o formiranju institucije predsjednika sasvim je u skladu s tom politikom. Povjerenstvo u Bruxellesu smatra se pak zagovornikom tješnje, pa i institucionalne integracije iako u posljednjem službenom stavu bliskom Ustavnom konventu eksplicitno naglašava da ne teži europskoj super-državi već da ciljem smatra nadnacionalnu demokraciju. Predsjednik Prodi nije dosada precizno rastumačio razliku između ta dva koncepta. Tijekom svoje povijesti EU se zaista uspješno razvijala u tom neodređenom području ali proteklih se godina pojačao dojam da upravo u sferi vanjske i sigurnosne politike stari pristup više nije dovoljan. Figura istaknutog političkog profila, koja bi uspješno usklađivala i prema van zastupala realne europske interese. mogla bi itekako biti od koristi europskim interesima. Naravno, važne bi bile konkretne ovlasti kojima bi ta institucija bila opremljena ali gotovo još značajnija jest osoba; kada bi izbor osobe za tu dužnost bio uvjerljiv, ovlasti bi došle same od sebe - posebno ako se prisjetimo da se ni rotirajuće predsjedateljstvo nije baš moglo požaliti na nedostatak posla. I razaznatljivi sukob sa zamislima Povjerenstva više je površinske naravi. Dualnost u vidu djelotvornijeg i istaknutog predsjedateljstva Vijeća Europe i izvršne vlasti koja bi se bavila svakodnevnim poslovima u skladu je s francuskim običajima. Općenito gledano, ni Finci nisu loše prošli s aktivnim predsjednikom i premijerom. Britanska inicijativa ne predstavlja sama po sebi prepreku jačanju Povjerenstva i mehanizmu po kojem bi predsjednika bruxelleskog tijela birao parlament EU. U svakom slučaju, trebalo bi raščistiti stvari s preklapanjima ovlasti u vanjskoj politici. Kohabitacija na francuski način ne bi bila baš blistav uzor. Nakon uvođenja eura i u tijeku priprema za projektirano širenje na istok, Europa treba nove zamisli za svoj daljnji razvoj. Britanski je prijedlog takva nova zamisao. Njegova je neprocjenjiva prednost u europskim prilikama njegova jednostavnost. Ipak, Europa je - nažalost ili hvala Bogu - tako slojevita da je jednostavnim prijedlozima često teže prevladati", napominje na kraju komentara Hansrudolf Kamer.