US-HR-privatizacija-Političke stranke-Vlada RFE 1. V. RASPRODAJA HRVATSKE OBITELJSKE IMOVINE RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE1. VI. 2002.Ne smije se živjeti od rasprodaje obiteljske imovine. Prilog Milana Gavrovića.Ovog se tjedna i
predsjednik misije Međunarodnog monetarnog fonda koja boravi u Hrvatskoj, Hans Flickenschild, uključio u aktualne hrvatske rasprave o reviziji privatizacije.Gospodin Hans Flickenschild je upozorio hrvatsku Vladu da se novac dobiven u privatizaciji ne smije trošiti za državne izdatke, već samo za razvitak. To, međutim, nije ništa novo. Prije izbora, na kojima je koalicija porazila HDZ, sadašnji je premijer Ivica Račan obećavao to isto. Čak i tim istim riječima. Zašto je to poslije zaboravljeno, pa sada nakon dvije i pol godine jedan strani činovnik podsjeća hrvatsku Vladu na elementarna gospodarska pravila? Zar zaista samo zato što se ona ne može odreći ni jedne kune, eura ili dolara, da bi pokrila golemu državnu potrošnju koju je naslijedila od HDZ-a? Razlog za to jest HDZ-ov testament, ali ne samo budžetski troškovi koji su njime ostavljeni novoj vlasti, već i njegova filozofija privatizacije. Stara je istina da novac stvara potrebe, a ne obratno, pa se i državna potrošnja pruža koliko god se pokrivač može
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
1. VI. 2002.
Ne smije se živjeti od rasprodaje obiteljske imovine. Prilog Milana
Gavrovića.
Ovog se tjedna i predsjednik misije Međunarodnog monetarnog fonda
koja boravi u Hrvatskoj, Hans Flickenschild, uključio u aktualne
hrvatske rasprave o reviziji privatizacije.
Gospodin Hans Flickenschild je upozorio hrvatsku Vladu da se novac
dobiven u privatizaciji ne smije trošiti za državne izdatke, već
samo za razvitak. To, međutim, nije ništa novo. Prije izbora, na
kojima je koalicija porazila HDZ, sadašnji je premijer Ivica Račan
obećavao to isto. Čak i tim istim riječima. Zašto je to poslije
zaboravljeno, pa sada nakon dvije i pol godine jedan strani
činovnik podsjeća hrvatsku Vladu na elementarna gospodarska
pravila? Zar zaista samo zato što se ona ne može odreći ni jedne
kune, eura ili dolara, da bi pokrila golemu državnu potrošnju koju
je naslijedila od HDZ-a?
Razlog za to jest HDZ-ov testament, ali ne samo budžetski troškovi
koji su njime ostavljeni novoj vlasti, već i njegova filozofija
privatizacije. Stara je istina da novac stvara potrebe, a ne
obratno, pa se i državna potrošnja pruža koliko god se pokrivač može
rastegnuti. HDZ ga nije rastezao samo porezima, već i stranim
kreditima, a na kraju i rasprodajom imovine. Temelj za to bila je
privatizacija koja se temeljila na uvjerenju da je sva imovina
državna, a ne narodna. A kad je tako, onda je normalno da vlast s
njom radi što hoće; da je prodaje i da po svom nahođenju troši
dobiveni novac.
Kad to nije promijenila, nova je vlast bila osuđena da radi na stari
način. Čim je postojala mogućnost da se novac za proračunsku
potrošnju namakne rasprodajom imovine, jednostavno nije bilo šanse
da se to ne dogodi. Zvuči cinično, ali izbori se dobivaju
obećanjima, ali na vlasti se ostaje tako, što se osigurava normalno
funkcioniranje države, kakva ona bila, da bila. A država, kakvu je
ustrojio HDZ, bila je skupa i rasipnička.
Nevolja je u tome, što se preko mogućnosti ne može živjeti bez kraja
i konca. Prije dvije i pol godine, tu je lekciju naučio HDZ. Sada ju
uči i koalicija. Zato su Ivica Račan i njegova Vlada odjednom
shvatili, kako konačno moraju otvoreno reći da nisu oni stvorili
gospodarsku krizu. Da je HDZ omogućio privatizaciju kojom se deset
godina pljačkala i uništavala privreda, dok je istodobno državni
proračun bio izvor svih mogućih i nemogućih povlastica i sinekura.
Ali ipak, od tog je vremena previše vode proteklo Savom, pa sada čak
i HDZ ima razloga pitati koalicijsku vlast: Ako smo mi krenuli
krivim putem, zašto ste vi njime nastavili? A gospodin Hans
Flickeschild ih poučava, kako se ne smije živjeti od rasprodaje
obiteljske imovine.
(RFE)