LONDON, 29. svibnja (Hina/Reuters)- Novo zaoštravanje u odnosima Indije i Pakistana, obilježeno krvavim pograničnim okršajima, gomilanjem snaga, ratnim prijetnjama i demonstracijom sile, razlog je rastućoj zabrinutosti međunarodne
zajednice da bi eskalacija sukoba mogla dovesti do posezanja za nuklearnim oružjem, no stručnjaci takvu mogućnost smatraju malo vjerojatnom.
LONDON, 29. svibnja (Hina/Reuters)- Novo zaoštravanje u odnosima
Indije i Pakistana, obilježeno krvavim pograničnim okršajima,
gomilanjem snaga, ratnim prijetnjama i demonstracijom sile, razlog
je rastućoj zabrinutosti međunarodne zajednice da bi eskalacija
sukoba mogla dovesti do posezanja za nuklearnim oružjem, no
stručnjaci takvu mogućnost smatraju malo vjerojatnom.#L#
Usprkos ratnoj retorici i gomilanju milijun vojnika s obje strane
crte razdvajanja u Kašmiru, izgledi za takvu eskalaciju - od snažne
razmjene topničke vatre na granici, preko konvencionalnog rata do
oružja za masovno uništenje - još uvijek izgledaju malima.
Neki analitičari vjeruju da veća opasnost leži u (ne)pouzdanosti
zapovjednih i kontrolnih struktura unutar dviju suparničkih
vojski.
"Glavnu zabrinutost izaziva mogućnost da nuklearno oružje bude
upotrebljeno zbog greške u komunikaciji ili krivog razumijevanja",
kaže Ben Sheppard, vojni analitičar Jane's Information Group iz
Londona.
"Upitna je čvrstoća njihovih struktura. Kako će se ponašati u u
slučaju sukoba to je veliko pitanje", dodaje Sheppard.
On kaže da je posebno slaba kontrolna struktura u Pakistanu, što
stvara teoretsku opasnost da bi središnje vojno zapovjedništvo
moglo zaobići političko čelništvo kod pitanja nuklearnog
lansiranja.
Kao dokaz Sheppard citira svibanjska izvješća da je pakistanska
vojska, tijekom ranije pogranične krize 1999., pripremila
nuklearne bojeve glave za postavljenje na projektile bez znanja
tadašnjeg premijera Nawaza Sharifa.
Jane's Strategic Weapon Systems ocjenjuje da New Delhi ima ukupno
od 100 do 150 nuklearnih bojevih glava, od čega 20 bombi koje mogu
biti bačene iz zrakoplova Jaguar ili Mirage 2000, a ostale su
namijenjene projektilima Agni i Prithvi.
Pakistan, po istom izvoru, ima 25 do 50 nuklearnih bojevih glava -
do 20 bombi za izbacivanje iz zrakoplova F-16 i ostatak za
postavljenje na projektile kratkog dometa Shahheen i srednjeg
dometa Ghauri.
Između 25. i 28. svibnja Pakistan je izvršio pokusna lansiranja tih
dvaju projektila, no s tom demonstracijom sile New Delhi "nije bio
impresioniran".
Neki analitičari kažu kako odsutnost točnih saznanja o nuklearnim
kapacitetima druge strane također djeluje kao destabilizirajući
čimbenik. "Sve što povećava nesigurnost, povećava i opasnost da rat
izbije nesretnim slučajem", kaže Sten Widmalm, stručnjak za
istočnu Aziju sa Sveučilišta Uppsala u Švedskoj.
Stručnjaci se slažu kako je veća vjerojatnost da Pakistan posegne
za prvim udarom zbog konvencionalne superiornosti indijske
vojske.
"Korištenje nuklearnog oružja za nas bi bila posljednja mjera",
rekao je pakistanski predsjednik Perwez Musharraf. "Samo ako bi
Pakistanu prijetilo da bude izbrisan sa zemljopisne karte, postao
bi preveliki pritisak naših sunarodnjaka da se iskoristi ta
opcija", dodao je u travanjskom intervjuu jednom njemačkom listu.
No ako bi izbio konvencionalni rat, čista indijska brojčana premoć
- 1.26 milijuna pripadnika aktivnih oružanih snaga protiv 620.000
pakistanskih - mogla bi prisiliti Islamabad da donese takvu odluku
u roku nekoliko dana ili riskira da njegovo nuklearano oružje bude
zarobljeno.
"Ako oni uđu s velikim konvencionalnim snagama, Pakistan bi bio
suočen s dvojbom 'upotrijebi ga ili izgubi'...ako oni pokrenu rat
punog intenziteta to bi ostavilo Pakistanu jako malo vremena za
bilo kakve odluke", kaže Andrew Kennedy, vojni analitičar s Royal
United Services Instituta u Londonu.
Ako Pakistan pokrene prvi udar, izložio bi se razornom odgovoru
Indije. "Indija bi, čisto zbog svoje veličine, mogla izdržati prvi
udar iz Pakistana. Za Pakistan bi bilo puno teže izdržati indijski
udar i sačuvati moć uzvraćanja", kaže Shappard, stučnjak Jane'sa.
No analitičari ne očekuju da će spirala nasilja otići tako daleko da
izmakne kontroli. Nekolicina ih smatra kako će Indija vjerojatno
pokušati s kirurškim udarima na logore za obuku kašmirskih
gerilaca, a ne s ratom punog intenziteta.
Indiji odgovara uloga žrtve terorizma i zbog toga ne želi prekidom
diplomatskih odnosa izgubiti tu moralnu podlogu i završiti kao
agresor, ocjenuje prof. Sumantra Bose s londonske School od
Economics. Dugoročni cilj Indije u Kašmiru je zadržavanje statusa
quo a ne zauzimanje novoga teritorija.
Usprkos ratnoj retorici trenutačno su na čelu obje zemlje "jako
trezveni ljudi" koji kanale komunikacije drže stalno otvorenima,
kaže Bose i zaključuje kako su "izgledi za izbijanje nuklearnog
rata još uvijek više nategnuti nego stvarni...jer bi to jednostavno
bilo preskupo i prekrvavo".
(Hina) dh br