FR-BG-VA-crkve-Vjerske zajednice-Diplomacija-Vlada FRANCUSKA-LE FIGARO OD 24.5.02. PAPIN POSJET BUGARSKOJ FRANCUSKALE FIGARO24.V.2002.Otvaranje kršćanskog istoka"Bugarska nije prva pravoslavna zemlja koju je posjetio Papa, ali
neobično srdačan doček koji su mu željeli upriličiti vlasti, intelektualci i puk, upućuje na moguće otvaranje kršćanskog istoka prema Rimskoj crkvi. Dakako, postoje politički razlozi za takvo mišljenje. U Sofiji žele završiti s prošlošću koja je bugarski identitet predugo poistovjećivala s najgrubljim staljinizmom. Sumnja u 'bugarsku umiješanost' u atentat od 13.V.1981. u kojemu je Ivan Pavao II. gotovo izgubio život, još uvijek pritišće savjesti. Zanimanje za Papin posjet možemo to lakše razumjeti što Sofija želi dati drukčiju sliku o sebi kako bi lakše pridobila Europu i ostatak svijeta. Teškoće u svezi s izlaskom iz nerazvijenosti i bijede s kojima se odvažno sučelila vlada kralja Simeona, traže pravi skok koji je moguć samo zahvaljujućim svakojakim ograničenjima.U tom smislu, možemo samo pozitivno ocijeniti razliku naspram ruskog pravoslavlja koje se zgrčilo u strahu od 'katoličkog prozelitizma' koji je pretjeran. Bugarsko se pravoslavlje nije usprotivilo Papinu dolasku, već ga je željelo. I premda je
FRANCUSKA
LE FIGARO
24.V.2002.
Otvaranje kršćanskog istoka
"Bugarska nije prva pravoslavna zemlja koju je posjetio Papa, ali
neobično srdačan doček koji su mu željeli upriličiti vlasti,
intelektualci i puk, upućuje na moguće otvaranje kršćanskog istoka
prema Rimskoj crkvi. Dakako, postoje politički razlozi za takvo
mišljenje. U Sofiji žele završiti s prošlošću koja je bugarski
identitet predugo poistovjećivala s najgrubljim staljinizmom.
Sumnja u 'bugarsku umiješanost' u atentat od 13.V.1981. u kojemu je
Ivan Pavao II. gotovo izgubio život, još uvijek pritišće savjesti.
Zanimanje za Papin posjet možemo to lakše razumjeti što Sofija želi
dati drukčiju sliku o sebi kako bi lakše pridobila Europu i ostatak
svijeta. Teškoće u svezi s izlaskom iz nerazvijenosti i bijede s
kojima se odvažno sučelila vlada kralja Simeona, traže pravi skok
koji je moguć samo zahvaljujućim svakojakim ograničenjima.
U tom smislu, možemo samo pozitivno ocijeniti razliku naspram
ruskog pravoslavlja koje se zgrčilo u strahu od 'katoličkog
prozelitizma' koji je pretjeran. Bugarsko se pravoslavlje nije
usprotivilo Papinu dolasku, već ga je željelo. I premda je
oduševljenje manje u vrhu nego u bazi, susret Ivana Pavla II. i
patrijarha Maksima svjedoči o mogućoj obnovi veza, u času kada se
moskovska patrijaršija iz sve snage opire - unatoč protimbi dobrog
dijela ruske javnosti - bilo kakvim izgledima za susret na vrhu.
Bugarski slučaj prisiljava nas da relativiziramo preoštre dojmove
o pogoršanju odnosa između katoličanstva i pravoslavlja. Dakako,
putovanje u Ukrajinu podsjetilo je na težak suživot Crkava, napose
kada pitanje unijata izaziva interesne sukobe. No u Kijevu je i
izravni utjecaj Moskve sprječavao bilo kakvo približavanje. Moramo
ustvrditi da je u Rumunjskoj, Armeniji i Grčkoj bilo drukčije. No
kada je Ivan Pavao II. došao u Atenu, moglo se strahovati od
najgoreg, zbog neprijateljskih prosvjeda dijela svećenstva i
redovnika. Iskrena Papina želja da omogući pravu pomirbu priznavši
pogrješke Katoličke crkve prema bizantinskom svijetu izazvala je
pravi preokret.
Susretom s bugarskim patrijarhom i jako srdačnim pravoslavnim
pukom Ivan Pavao II. pokazuje da je s kršćanskim istokom sve moguće,
to više što dio hijerarhije i kršćanske javnosti odijeljene od Rima
ne odobrava postupke čelnika Ruske crkve. Nije rečeno da potonji
neće započeti dijalog koji se uklapa u dinamiku zajedničke vjere",
u uvodniku lista piše Gerard Leclerc.