WT 26. V. RUSIJA I WTO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 26. V. 2002. Ključ za uspjeh Rusije u WTO-u "Dok je summit Putina i Busha u tijeku, pozivam američke čelnike da počnu promišljenu raspravu o gospodarskim odnošajima s Rusijom uz svijest o jednoj važnoj činjenici: Zapad nikada nije imao posla sa zemljom koja je u tolikoj mjeri jedinstvena. I nikada niti jedna zemlja - kandidat za WTO (Svjetsku trgovačku organizaciju) nije bila suočena s toliko velikim preprekama. Kao predsjednik ruskog vijeća za pridruživanje WTO-u, moja vlastita bitka s pitanjima koja okružuju članstvo moje zemlje potakla me da izložim stav uvriježen kod kuće. Članstvo u WTO-u nam je očajnički potrebno kako bismo izgradili svoje tržišno gospodarstvo, ali članstvo radi članstva nam ne treba. Zapravo, uvjeren sam da će sadašnji pozivi na hitno priključenje WTO-u imati katastrofalne rezultate. Zbog 145 milijuna Rusa- i zbog čitavog svijeta - moramo usporiti ovaj proces, udahnuti i temeljitije razmisliti o svemu što je na kocki. Tek tada trebamo pažljivo i odlučno krenuti prema članstvu Rusije u WTO-u. Američke javne osobe koje žele sudjelovati u raspravi o priključenju ne mogu u potpunosti razumjeti kompleksnost ruskog ulaska u WTO uspoređujući Rusiju s bilo kojom drugom zemljom. Rusija je potpuno jedinstvena. Iako je komunizam uništio gospodarstva mnogih zemalja, vladavina komunističke partije Rusije u mnogim je slučajevima potpuno uništila vitalne segmente našeg gospodarstva. Danas smo zemlja koja je kao niti jedna druga prepuna dihotomija. Naše gospodarstvo je zakržljalo, ali se ipak može pohvaliti jednom od najobrazovanijih radnih snaga na svijetu. Ruski nacionalni suverenitet stalno je suočen s izazovima, pa ipak kontroliramo izvanredan nuklearni arsenal. Oporavak od 70 godina uništenja naše je čelnike nagnalo da utiru putove kojima nikada nisu kročili. Zaista, multinacionalno nerazumijevanje jedinstvene prirode Rusije bilo je katastrofalno u deset godina nakon pada komunizma. Lekcije neuspješne reforme iz 1990-tih pokazuju kako washingtonski konsenzus iz tog vremena nije doveo do integracije i napretka Rusije, nego je pridonio financijskoj krizi iz kolovoza 1998. Nakon što su nas poveli u 'šok bez terapije', mnogi naši novi prijatelji oprali su ruke od svega i ostavili nas na cjedilu. Zapravo, ovo je imalo pozitivni rezultat- nova generacija ruskih čelnika pokazala se dovoljno snažnom da ostvari oporavak. Naše gospodarstvo od tada je naraslo više od 20 posto. Na sreću smo preživjeli; trenutno životarimo. Ipak, to ne znači da možemo prestati biti oprezni dok ponovno odlučno krećemo prema istinskoj reformi. Ovog puta si ne možemo priuštiti prečice. A svijet mora biti spreman pomoći Rusiji dok činimo sve što je potrebno kako bismo se pobrinuli da je naša zemlja istinski kvalificirana i spremna pridružiti se WTO-u. Kao globalni vođa, SAD ima jasnu ulogu pokretanja ove rasprave, a ovaj summit je važan kamen temeljac. U Rusiji nije bilo jasne javne rasprave o strategiji gospodarskog razvoja naše zemlje. Moćni posebni interesi lobiraju svim snagama i zalažu se za hitno priključivanje Rusije WTO-u jer će imati velike koristi od kratkoročne 'dividende priključivanja', ostavljajući većinu Rusa da snose teške posljedice. Kako bilo, globalna rasprava sigurno će informirati i oživjeti raspravu u Rusiji. No kada se procjenjuju prednosti i mane članstva, u obzir treba uzeti razne važne detalje: -Produktivnost ruskog gospodarstva, gdje radnici mjesečno u prosjeku zarađuju 100 dolara, iznosi tek 12 posto onog američkog. (...) -Sovjeti su razvili posebne industrije u pojedinim regijama. Uz gotovo nepostojeću pokretljivost radne snage, ukidanje neke industrije znači propast čitave regije. -Kako je periferno gospodarstvo, izljev ruskih resursa barem deset godina bit će veći od uljeva. U ovom slučaju, 90 posto zemlje osuđeno je na propast ako standardi i pravila WTO-a ograniče našu tranziciju prema tržišnom gospodarstvu. Pozivajući američke vođe da se odreknu lekcija priključenja drugih zemalja WTO-u ne umanjujem vrijednost lekcija povijesti. Zapravo, Versailleski sporazum iz 1919. nudi važne lekcije koje svi Rusi razumiju. Nakon Prvog svjetskog rata, pobjedničke zemlje stvorile su Weimarsku Republiku. Iako je gospodarstvo u početku raslo, neočekivani slom Wall Streeta iz 1929. potakao je masovnu podršku nacistima. Gospodarstvo se otelo kontroli a povijest svjedoči krajnjem rezultatu; samo u Rusiji smo izgubili 27 milijuna građana zbog nacističke agresije. (...) Ruski kritičari tvrde kako će Zapad iskoristiti procese WTO-a kao instrument za nadzor Putinovih reformi. Rasprave na ovom summitu potaknut će i ekstremnije stavove. Ovog tjedna, predsjednik Bush i drugi američki vođe mogu dati važne informacije za našu domaću raspravu, ali tako da prvi priznaju jedinstvenu prirodu ruskog ulaska u WTO. Ipak, možda je američki pisac John James Reilly to najbolje sažeo u svojoj recenziji knjige iz 1996. godine, 'Hitler's Thirty Days to Power' (Hitlerovih trideset dana do vlasti): 'Iako vas se ne može kriviti za to što se dogodilo zlo, možete biti okrivljeni jer niste spriječili najgore'", piše Konstantin V. Remčukov, član ruskog parlamenta i predsjednik ruskog vijeća za pridruživanje WTO-u.