ZAGREB, 24. svibnja (Hina)- Potpredsjednik Hrvatskog sabora Zdravko Tomac uputio je danas otvoreno pismo hrvatskoj javnosti, navodeći da se na to odlučio kako bi spriječio daljnje moguće nesporazume, a i demantirao zlonamjerna
tumačenja u vezi s njegovim odlaskom na komemoraciju žrtvama na Bleiburškom polju (kada je bio onemogućen obratiti se nazočnima).
ZAGREB, 24. svibnja (Hina)- Potpredsjednik Hrvatskog sabora
Zdravko Tomac uputio je danas otvoreno pismo hrvatskoj javnosti,
navodeći da se na to odlučio kako bi spriječio daljnje moguće
nesporazume, a i demantirao zlonamjerna tumačenja u vezi s njegovim
odlaskom na komemoraciju žrtvama na Bleiburškom polju (kada je bio
onemogućen obratiti se nazočnima).#L#
Tomac navodi da su ovogodišnji događaji na Bleiburškom polju
izazvali brojne reakcije i različite ocjene i komentare. Dobio sam
i mnogo pisama kako podrške tako i osporavanja, bilo je i dosta
netočnog prenošenja činjenica i za mene neprihvatljivih tumačenja
navodno mojih namjera i kako bi izbjegao daljnje moguće
nesporazume, a i dematirao zlonamjerna tumačenja odlučio sam,
objaviti pismo hrvatskoj javnosti, ističe Tomac.
Reagiranje hrvatske javnosti pokazuje da su ogromna većina ljudi,
medija, Crkva, političke stranke, intelektualci... primjereno i
energično reagirali na pokušaj da se mržnja i podjele iz prošlosti
prenose na nove naraštaje hrvatskog naroda, piše Tomac.
No, nažalost, nastavlja, postoje i oni koji su komemoraciju na
Bleiburgu iskoristili za obnavljanje i raspirivanje sukoba i
podjela iz prošlosti. Ti pojedinci i skupine su, neopravdano,
desetak tisuća ljudi koji su došli na Bleiburg odati počast žrtvama
proglasili ustašama, desničarima i ekstremistima izjednačavajući
ih s onima koji su izazvali incident.
Podsjeća da se rečenicom "Ne vole ga ni crveni ni crni" jedan
tjednik u karikaturi ruga komentirajući njegov navodni poraz na
Bleiburgu i oštro kritizira njegov odlazak i ispriku, dok se drugi
na preko 20 stranica na brutalan način obračunava s njim i Račanom.
Treći tjednik postavlja pitanje - "Što je Tomac uopće tražio na
Bleiburškom polju?, "Crvenu nit?, Crkvenu nit?..."
Tomac navodi da su mu se javili i drugi mrzitelji dijaloga,
tolerancije i hrvatske sloge koji likuju zbog zvižduka dijela
nazočnih na Bleiburgu i mnogi drugi koji su dovodili u pitanje
njegovo pravo da se ispriča i za ono što osobno nije učinio.
Naglašava da se isprika kao moralni čin ne može nikome nametnuti, a
još manje zabraniti, te da je u tom kontekstu, njegova isprika (koju
u cijelosti nije uspio izreći) bila njegov moralan čin te da je zbog
toga što je pogrešno interpretirana još jednom ponavlja.
"Iako sam ovdje izaslanik Hrvatskog sabora, pa iako govorim u ime
Hrvatskog sabora dozvolite mi da na kraju kažem nekoliko riječi kao
bivši član Saveza komunista. Tih par rečenica želim reći kao svoju
moralnu obvezu upravo potomcima žrtava za koje su odgovorni
komunisti. Iako sam u vrijeme Bleiburga bio dijete, iako osobno ne
snosim bilo kakvu krivicu za zločine iako sam bio član SK kada
zločini nisu činjeni, osjećam potrebu da na ovom stratištu
hrvatskog naroda iskreno prihvatim i dio svoje moralne
odgovornosti za zločine i progone koje su komunisti učinili poslije
2. svjetskog rata te da zatražim od obitelji stradalih da prihvate
moju iskrenu ispriku i žaljenje", navodi Tomac.
Nadalje ističe da se ispričao u svoje ime zbog onog što je
učinio politički pokret odnosno partija kojoj je dijelom svog
života pripadao, podsjetivši da se SDP kao stranka ispričao još
1990. deklaracijom, a ove godine u ime hrvatske Vlade premijer
Ivica Račan .
Očekujem zato od svih koji tvrede da vole Hrvatsku da će se iskreno
pokloniti i žrtvama Jasenovca, Bleiburga i Ovčare te da će prestati
žrtve iskorištavati u dnevnim političkim borbama za vlast.
Naglašava da je radi otklanjanja bilo kakvih novih nesporazuma,
dužan jasno reći da isprika za zločine učinjene nakon 2. svjetskog
rata ne znači negiranje antifašističkih temelja današnje Hrvatske,
kako to neki zlonamjerno podvaljuju.
"Osuda zločina koje su učinili komunisti ne negira antifašističku
borbu, niti zasluge partizanskog pokreta. Međutim, zločini i teror
komunizma ne smiju se ni prikrivati, ni opravdati zaslugama
antifašizma, nego se moraju osuditi kako bi se skinula mrlja s
antifašističkih temelja Hrvatske", ističe Tomac. Također drži da
osuda krivaca za zločine u Domovinskom ratu ne kriminalizira
Domovinski rat, nego također skida s njega tamnu mrlju, te da se na
isti način treba odnositi i prema ustaškim zločinima.
Godinama su svi koji su na bilo koji način, a često i mimo svoje
volje bili na suprotnoj strani - komunistima i partizanima,
neopravdano tretirani kao zločinci", kaže Tomac. Stoga se zalažio
za prestanak prakse crno-bijelih podjela, po kojima su s jedne
strane ideološki sukobljenog hrvatskog naroda u prošlosti bili
samo dobri, a s druge samo zli.
Pogubnim smatra što se u dijelu medija desetak tisuća ljudi na
Bleiburgu, od kojih su se većina došli pokloniti nevinim žrtvama
proglašava ustašama i neprijateljima s kojima se nema što
razgovarati. Jednako pogubnim za hrvatsku budućnost smatra što se
današnja vlast izabrana od naroda naziva "crvenom bandom" i ako se
pokušava doći na vlast obnavljanjem sukoba iz prošlosti i opravdava
incident koji se dogodio na Bleiburgu.
Tomac drži kako njegov dolazak i isprika na Bleiburgu ne smetaju
samo "crvenima", nego još i više "crnima" koji su i organizirali
eksces kako bi onemogućili dijalog i obnovili ideološke borbe iz
prošlosti. Ti su mi govorili da nemam pravo doći na Bleiburg, a i
kasnije sam dobivao pisma nekih pojedinaca koji su mu to osporavali
i optuživali da ja i svi iz ove vlasti i dalje progonimo Hrvate, piše
Tomac. Dodaje da je posebno teško primio pismo jednog biskupa koje
je puno mržnje ne samo prema njemu osobno, nego i prema hrvatskim
biskupima koji su vrlo jasno izrazili svoj stav protiv zloporabe
komemoracije i prenošenja mržnje iz prošlosti na nove generacije.
Tomac u otvorenom pismu hrvatskoj javnosti zahvaljuje velikom
broju građana, kako sudionika komemoracije na Bleiburgu, tako i
drugima koji su mu usmeno ili brojnim pismima dali podršku. Dodaje
kako su posebno dirljiva pisma ljudi koji su prošli Bleiburg ili
Križni put i njihovih potomaka u kojima nema ni trunka mržnje ni
želje za osvetom.
(Hina) pp/dm sšh