FRANCUSKA-LE FIGARO OD 20.5.02. PARTNERSTVO MOSKVE I WASHINGTONA

FRANCUSKA LE FIGARO 20.V.2002. Moskva-Washington: dugo traženje pravog partnerstva "Prije šest mjeseci, nakon terorističkih napadaja od 11.IX. koji su potresli svijet, u odnosima između Rusije i Sjedinjenih Država i između Rusije i Zapada u cjelini, došlo je do velikog pomaka. Prvi put nakon nekoliko desetljeća svi su sučeljeni s istim neprijateljem, međunarodnim terorizmom. Tako su zajednički interesi izbili u prvi plan, izbjegavajući prijepore koji postoje između Rusije i SAD-a. Ipak, u prošlom polugodištu taj pomak nisu učvrstili novi sporazumi ni osobite strukture i režimi. Dosad se sve završavalo na riječima i na izjavama. Čini mi se da se u svezi s tim može govoriti o snažnom otporu nekih američkih političkih snaga i birokratskog aparata uspostavi kvalitativno novog partnerstva i savezništva između Rusije i SAD- a, između Rusije i NATO-a. Naime, ako se takve veze uspostave, očito će trebati mijenjati puno toga, preispitati glavne točke vanjske i obrambene politike i odreći se nuklearne doktrine iz razdoblja 'hladnoga rata'. U Bushovoj upravi postoji neobično jako krilo koje čine ultrakonzervativni elementi koji su se uvijek opirali nadzoru nad naoružavanjem i koji danas misle da mu je došao kraj. Po njihovu mišljenju, bilo bi to jednostrano ograničavanje slobode djelovanja SAD-a, premda on danas nema neprijatelja ravnog sebi. Jer, ni Rusija ni Francuska ni Kina nisu kadre da uspostave proturaketnu obranu ni da svoje vojne troškove povećaju za sto milijarda dolara na godinu. Pristaše jednostranog američkog djelovanja postigli su da SAD napusti sporazum ABM, premda Amerikanci zapravo ne kane za sada ništa razvijati na tom području. Protivnicima ograničavanja naoružanja bilo je važno uništiti postojeći sustav. Tako žele po svaku cijenu spriječiti nastanak novog sustava nadzora nad naoružavanjem. Isto tako, daju prednost donošenju političke deklaracije koja se u svakom času može promijeniti, umjesto zaključivanja sporazuma čije poštovanje pravno obvezuje. Dakako, ti konzervativni političari ne predlažu ništa u zamjenu za jamstvo međunarodne sigurnosti i stabilnosti. Međutim, mogućnosti razvoja rusko-američkih odnosa u duhu partnerstva nisu u potpunosti iscrpljene. Bushov posjet Rusiji koncem svibnja bit će prigoda za potpisivanje nekoliko važnih sporazuma, napose sporazuma o novom smanjenju napadačkog strateškog oružja. Mislim da nije samo riječ o spuštanju gornje granice za nuklearno oružje, već o očuvanju i pojačanju režima nadzora nad nuklearnim bojevim glavama koje će se uskladištiti. Taj će režim otežati provedbu nuklearnih ratnih planova. I premda ne znači potpuno napuštanje zamisli o međusobnom nuklearnom uništenju, tu će mogućnost svesti na čistu hipotezu. Da bi se zauvijek prevladalo nasljeđe hladnog rata u svezi s nuklearnim oružjem, puno toga još treba preispitati, napose na političkoj razini. (...) Pogledajmo Veliku Britaniju i Francusku, svaka ima dovoljno nuklearnog oružja za međusobno istrjebljenje. No veze između njih, bez obzira na sve nesuglasice, ne uklapaju se u formulu međusobnog nuklearnog uništenja, već glavnu ulogu imaju zajednički interesi na političkom, gospodarskom i vojnom polju. Takvu vrstu odnosa utemeljenih na partnerstvu, a ne na sučeljavanju mogu i trebaju postići Rusija i Sjedinjene Države. Trebat će vremena i napora. Važna etapa u tom pravcu bit će potpisivanje novog rusko-američkog sporazuma o smanjenju napadačkog strateškog oružja. Ono će omogućiti da se izbjegne zbrka do koje bi došlo da se iziđe iz bivšeg režima strateške stabilnosti i nadzora nad naoružavanjem a da se ne ponudi razumna alternativa", piše Sergej Rogov, direktor Instituta za SAD i za Kanadu pri Ruskoj akademiji znanosti.