DW 16. V. ARAFATOV GOVOR

DEUTSCHE WELLE - DW 16. V. 2002. Komentar Vladimira Muellera: Arafatov govor naciji bez vizije Nakon velikog međunarodnog pritiska palestinski je predsjednik Jaser Arafat najavio reformu autonomnih vlasti i skoro održavanje prijevremenih izbora, ne navodeći pritom konkretan datum kada bi se to moglo dogoditi. Istodobno je u svom govoru u parlamentu u Ramalahu osudio napade na izraelske civile, ocijenivši ih štetnim za nacionalne interese Palestinaca. Jaser Arafat je ponovo govorio o miru. Nikada neće odustati od te strategijske opcije. U biti bliskoistočni bi sukob bio bliži mirovnom rješenju kada bi 'hitne reforme' koje najavljuje Arafat brzo postale stvarnost. Slobodni izbori i prestruktuiranje autonomnih vlasti, kako je to Arafat obećao u svom govoru koji je prenosila televizija, bili bi već skromni početak. U njegovom se govoru međutim nisu mogli čuti zahtjevi koji bi išli dalje od toga. Palestinski je predsjednik doduše nagovijestio potpisivanje već prihvaćenog zakona o podjeli vlasti koji ureduje kompetencije vlade, parlamenta i pravosuđa. No Arafat za sada očito nije spreman odreći se vlastitog dijela moći s kojim raspolaže. Ipak je preuzeo odgovornost za počinjene pogreške, ali izgleda da palestinski predsjednik ne drži potrebnim da zbog toga snosi i osobne posljedice. Utoliko je jasnija bila njegova osuda terorističkih napada na izraelske civile. Oni ne služe palestinskim interesima i pridonose okretanju međunarodne zajednice protiv palestinske stvari. Treba pričekati hoće li to upozorenje čuti oni kojima je to upućeno u što valja sumnjati: glasnogovornik radikalnog islamskog pokreta Hamas već je izjavio da će nastaviti s atentatima. Arafatov govor naciji nije bio nešto veliko, a da je stvarno nekakav državnik njime bi mogao pisati povijest. Naciji se obratio na dan takozvane 'velike katastrofe' koji Palestinci tradicionalno obilježavaju prosvjedima i minutom šutnje: prije točno 54 godine, 15. svibnja 1948. godine, dan nakon osnutka države Izrael, vojske susjednih arapskih zemalja napale su upravo proglašenu židovsku državu i bili su poraženi, zbog čega je 700 tisuća Palestinaca moralo napustiti svoj zavičaj. Arafat je tom danu mogao dati novo značenje. Prije svega u Izraelu je moglo odjeknuti kao val olakšanja da je imao odvažnosti taj dan nazvati 'danom zablude'. Jer, zabluda je vjerovati da se vojnom silom može spriječiti narod čvrsto odlučan u namjeri da osnuje vlastitu državu. I tu je loptu Arafat konačno mogao vratiti izraelskoj vladi, što se nije dogodilo. Ponovno se pokazalo jedno: palestinski predsjednik nije vizionar, već lukavi političar koji dobro zna koristiti svoju moć. (DW)