NJ 15. V. FR: KOKOVA VLADA PADA ZBOG KAŠNJENJA VLAKOVA...

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 15. V. 2002. Unutrašnja sigurnost - izvor nesigurnosti za budućnost haaške koalicije "Parlamentarni izbori koji će ove srijede biti održani u Nizozemskoj vjerojatno će označiti kraj dosadašnje koalicije desnih liberala, lijevih liberala i socijaldemokratske stranke rada (PvdA). Po anketama je stranka ubijenog desnog populista Pima Fortuyna druga po jačini politička snaga u zemlji. Prošle jeseni socijaldemokratski premijer Wim Kok najavio je da će se nakon izbora povući iz politike te je za svog nasljednika izabrao dotadašnjeg šefa stranačke frakcije u parlamentu Ada Melkerta. No, u inozemstvu gotovo nepoznati, za medije neatraktivan i nekarizmatičan Melkert mučio se s nasljeđem Koka koji je funkcionirao kao simbolična figura. Danas PvdA računa s oproštajem od vlasti. Glavni razlozi: nagli uspon nove desnice čije su značenje Kok i njegovi socijaldemokrati podcijenili baš kao i posljedice 11. rujna i nezadovoljstvo stanovništva greškama i propustima u posljednjih osam godina. Posebno u posljednje četiri godine Kokova koalicija jednostavno više nije imala sretnu ruku. Javnost je doznala za korupciju pri dodjeli javnih dužnosti, vrijeme čekanja na operacije u zdravstvenom sustavu počelo se u međuvremenu mjeriti mjesecima, školstvo dobiva loše ocjene u međunarodnim usporedbama, auto-ceste su zakrčene a vlakovi stalno kasne. Osim toga, Kokova vlada uopće nije posvetila dužnu pozornost važnoj temi u potpunosti zanemarila važnu temu unutrašnje sigurnosti. Već prije 11. rujna porast kriminala u velikim gradovima potaknuo je zahtjeve za snažnom državom. No, vlada ih nije dovoljno ozbiljno shvatila. Dok je nakon napada u Sjedinjenim Državama većina europskih zemalja usvojila opsežne zakone o sigurnosti, koji su tamošnje borce za građanska prava odveli na barikade, reakcija vladajućih u Den Haagu bila je spora i nemarna. Bila je to prilika za 'novu desnicu'. Zahtjevom za snažnijom decentralizacijom i za smanjenjem utjecaja stranačkih središnjica na općinsku politiku lokalne su skupine pod nazivom Leefbaar Hilversum i Leefbar Utrecht postigle uspjeh već devedesetih godina. Krajem 2001. utemeljitelji skupina sa zajedničkim naziv(nik)om 'Leefbar' odlučili su sudjelovati na parlamentarnim izborima pod imenom Leefbar Nederland (Nizozemska u kakvoj vrijedi živjeti). Čelnim kandidatom te skupine postao je rotterdamski profesor sociologije Pim Fortuyn, koji je ubrzo otkrio temu unutrašnje sigurnosti kao područje za ubiranje političkih bodova. Zbog zahtjeva za obustavom doseljavanja muslimana i za ukidanjem protudiskriminacijskog paragrafa iz nizozemskog ustava vodstvo Leefbaar Nederland izbacilo ga je iz stranke. No, odvojeni Fortuyn i Leefbaar postali su atraktivniji za birače. Po najnovijoj anketi Fortuynova bi lista s 28 mjesta stekla status druge po snazi frakcije u parlamentu - nakon kršćanskih demokrata koji bi osvojili 31 mandat. To je dovoljno za koaliciju kakvu Fortuynovi ljudi nastoje sastaviti u Rotterdamu, gdje vladaju zajedno s desnim liberalima i kršćanskim demokratima", ističe na kraju članka Klaus Bachmann.