DW 15. V. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 15. V. 2002. Tisak Njemački tisak danas uglavnom objavljuje tek kratku agencijsku vijest o odlasku Milana Martića u Haag i podsjeća na njegovu zapovijed za raketiranjem Zagreba. Nešto opširnije spominju drugi događaj vezan uz Hrvatsku - primanje u krug Akcijskog plana za članstvo u NATO saveza - ali i tu prenose samo informacije. Die Welt piše da je 19 ministara vanjskih poslova primilo jučer Hrvatsku kao kandidata za pristup. Time je broj zemalja koje žele ući u Savez porastao na 10: pored sedam kandidata, tu su još i Makedonija, Albanija i Hrvatska. No da li će oni i dobiti priliku na pristup, upitno je. 'Sljedeća runda proširenja biti će, po svemu sudeći, posljednja za dugo vrijeme', neslužbeno se čulo iz europskih krugova NATO saveza na ovom susretu. To ne isključuje da će Savez prihvatiti još poneku zemlju, no treći paket proširenja nije ni planiran, a niti se može provesti. Jer NATO još nije uspio vojno savladati ni prvo proširenje iz 1999. godine kada su pristupile Poljska, Mađarska i Češka, navodi list. No proširenje vojnog saveza i posebice dogovorena nova uloga Rusije u NATO-u tema je brojnih komentara. Iako su uglavnom pozitivni, čuju se i glasovi koji ukazuju na oprez. Hannoverische Allgemeine Zeitung ukazuje na jedinu preostalu alternativu. Koju posljedicu će povući Europska unija iz NATO saveza koji iako je sve veći, postaje i sve nepokretniji. Hoće li doista vladati veći stupanj vlastite sigurnosti ako političari iz Moskve, Kijeva i Taškenta ravnopravno odlučuju o vojnim akcijama i ako dođe od toga, da se bez suglasnosti s Istoka više neće ni jedan vojnik pomaknuti iz kasarne? Njemački ministar vanjskih poslova Fischer izgleda da je već spomenuo kako se boji kako će se NATO pretvoriti u neformalni klub za brbljanje. Hoće li se ostvariti ta prognoza, nije izvjesno. Ali ono što jest sigurno je da vrijeme vojske i nakon 'hladnog rata' još nije završeno. Za razliku od prošlih desetljeća, sukobi budućnosti će se teško moći i predvidjeti. Sigurnost zapadne Europe biti će osigurana samo ako Europljani razviju vlastitu - i to vojnu snagu. Europa mora biti sposobna sama djelovati, smatra list. I druga tema koja potresa njemački politički život već preko dvije godine: ilegalni novac uplaćen kršćanskim demokratima i nastup Schreibera - kao prilično dvojbenog svjedoka - u Torontu. I evo gotovo školskog primjera kako iste informacije - čak i slične riječi - dva lista vodi u potpuno suprotne zaključke. Offenbach Post piše da je još jednom Karlheinz Schreiber na dobro poznati način podigao mnogo prašine. Najavio je kako će sada sve reći i na stol je stavio samo nagovještaje, proturječnosti i optužbe. Zašto optužbe tek sada dolaze? I zašto nema nikakvih dokaza? Ako Schreiber doista ima dokazni materijal protiv CSU-a i kandidata za kancelara Stoibera, zašto ih ne preda nadležnom povjerenstvu? Bjegunac od poreznika je izgubio svaku vjerodostojnost. A to je saznanje za koje nisu bili potrebni ni putni troškovi paralmentarnog povjerenstva do Kanade i natrag na račun poreznih obveznika. Heilbronner Stimme dolazi do drugog zaključka. Strategija kršćanskih demokrata podjednako je jasna i prozirna: postavlja Schreibera kao bjegunca od poreznika koji nema nikakvu vjerodostojnost, kao onoga koji priča bajke, kao barona Muenhausena. Tako treba prije svega otupiti oštrinu njegovih otkrića. I doista je svojim velikim ustima učinio do sada baš sve kako bi uzdrmao povjerenje u sebe. Ali zašto bi Schreiber sada, deset godina kasnije, lagao? Koje motive bi mogao imati da pred parlamantarno povjerenstvo iznosi krive optužbe, pita se list. (DW)