IT-11.V-AVVENIRE-MODNE ZASTAVE

ITALIJA AVVENIRE 11. V. 2002. Imitacija Missonija za europsku zastavu "Romano Prodi je na sreću zanijekao da će buduća europska zastava biti s okomitim obojenim prugama kakva se pojavila u nekim listovima. Znak EU-a ostat će kruna od 12 zvjezdica na plavoj podlozi. Druga je, objasnio je predsjednik, samo skica, 'neobavezna i zabavna dosjetka', dolazi iz jedne vježbe ('obuhvaćene u odgovarajućem izvješću') kako bi se prijestolnica Bruxelles učinila ljepšom. Sudjelovali su Umberto Eco, Poljak Geremek, utemeljitelj Swatcha, razni drugu djelatnici s područja kulture. Zastavu koja je predstavljena kao nova nacrtao je Rem Koolhas, nizozemski dizajner i arhitekt koji je u modi. Sva ta gospoda, za pretpostaviti je, nisu svoju čuvenu kreativnost izbacili besplatno. No mi uplatitelji poreza smo ipak zadovoljni: dovoljno je da se šala ograniči. Opovrgnuta zastava i u bojama nije bila više umirujuća. Dragi predsjedniče Prodi kažite čuvenom stvaratelju Koolhasu: ono što ste učinili je imitacija Missonija. U Forcelli to rade bolje, lažne šalove koji manje koštaju. Potom, kažimo to, namjera koju ona otkriva je uznemirujuća: te pruge svih boja svih europskih zastava, tako politički korektne. Neka je i 'zabavna'. No i lukavo apstraktna poput Mondrianovih platna i apsolutno nefigurativna, što je omogućilo da se izbjegnu križevi, orlovi, kompasi nekadašnjih zastava: simboli gledanja svijeta i programa djelovanja, obvezujući, identificirajući. Ako bi to trebala biti europska zastava, neizbježno bi pozivala na poruku: ne preuzimamo obveze. Pa ipak, bolje je ne šaliti se. Zastave koje žive ne crtaju pomodni grafičari. One su djelo okupljenih skupština ili tajnih urota, parlamenata ili revolucija, obojene suncem Austerlitza ili staljingradskim snijegom, borbama za oslobođenje i osvajanje, stoljećima ili strankom, i narodima koji su ih morali slijediti, htjeli ili ne. Jer živuće zastave izražavaju jednu elementarnu i strašnu namjeru: nepopustljivu želju da drže zajedno neki narod, u pobjedama ili porazima, koje nosi povijest, u boli ili radosti, u dobru i u zlu. Ni 'look' ni 'design' ne znaju dati zastavama tu kvalitetu. Guido Ceronetti je jednom pokušao izraziti tu osnovnu kvalitetu imidža. Zamislite da tumarate jednom upravo napuštenim bojnim poljem, među zapaljenim kolima i kraterima bombi; iz daleka vidite jedan poderani šator, a na šatoru vijori se jedna mala trobojnica. Što ti kaže srce? Prije nego razum i razmišljanje, srce kaže: konačno braća. Talijani. Više nisam sam. Srce 'prepoznaje' zastavu u određenim krajnjim trenucima. Naravno, treba željeti da ih EU nikada ne treba proživjeti: no povijest na njima nije do sada štedila. Opasno je ići prema budućnosti s bar- kodom ili lažnim Missonijem za zastavu. Jednog dana, neizbježno, neki budući satnik morat će izaći iz danas nezamislivog rova i vičući, 'slijedite me', podići će pseudo-Missonija za konačni juriš. Hoće li ga vojska slijediti? Neće li možda slijediti pseudo- Armanija neprijatelja", piše Maurizio Blondet.