BL-RU-US-teroristi-Terorizam-Diplomacija-Vlada BELGIJA-LE SOIR OD 11.5.02. O PUTINOVOJ STRATEGIJI PROTIV TERORIZMA BELGIJALE SOIR11.V.2002.Atentati koji potvrđuju Putinovu strategiju"Dagestan koji graniči s Čečenijom, već je nekoliko
godina poprište krvavih događaja koji dolaze iz Čečenije: u studenom 1996., u napadaju na zagradu u Kaspijsku u kojoj su živjele obitelji ruskih graničnika ubijeno je 67 osoba, među kojima 21 dijete; u rujnu 1999., tu je bilo 68 mrtvih i preko 150 ranjenih u napadaju automobilom-bombom na zagradu u kojoj su stanovale obitelji vojnika.Nekoliko se atentata dogodilo u Hasavjurtu, gdje je u kolovozu 1996. potpisan sporazum o primirju kojim je završen prvi rat u Čečeniji. U ljeto 1999., u toj su se zemlji čak pobunili vahabiti, pristaše radikalnog islama koji su došli iz Čečenije kako bi u Dagestanu proglasili islamističku republiku.Atentat u Kaspijsku najkrvaviji je atentat koji je pogodio Rusiju u zadnje dvije godine. Kolikogod neopravdan bio, pokazuje ispraznost izjava ruskih čelnika o svršetku rata u Čečeniji. Dakako, te bi najave mogle biti vjerodostojne, jer je Moskva koncem travnja, u nekoliko dana, prvo izvijestila o sigurnoj smrti Omara Ibn al
BELGIJA
LE SOIR
11.V.2002.
Atentati koji potvrđuju Putinovu strategiju
"Dagestan koji graniči s Čečenijom, već je nekoliko godina poprište
krvavih događaja koji dolaze iz Čečenije: u studenom 1996., u
napadaju na zagradu u Kaspijsku u kojoj su živjele obitelji ruskih
graničnika ubijeno je 67 osoba, među kojima 21 dijete; u rujnu
1999., tu je bilo 68 mrtvih i preko 150 ranjenih u napadaju
automobilom-bombom na zagradu u kojoj su stanovale obitelji
vojnika.
Nekoliko se atentata dogodilo u Hasavjurtu, gdje je u kolovozu
1996. potpisan sporazum o primirju kojim je završen prvi rat u
Čečeniji. U ljeto 1999., u toj su se zemlji čak pobunili vahabiti,
pristaše radikalnog islama koji su došli iz Čečenije kako bi u
Dagestanu proglasili islamističku republiku.
Atentat u Kaspijsku najkrvaviji je atentat koji je pogodio Rusiju u
zadnje dvije godine. Kolikogod neopravdan bio, pokazuje ispraznost
izjava ruskih čelnika o svršetku rata u Čečeniji. Dakako, te bi
najave mogle biti vjerodostojne, jer je Moskva koncem travnja, u
nekoliko dana, prvo izvijestila o sigurnoj smrti Omara Ibn al
Hataba, Jordanca, vođe vahabita, Bin Ladenova čovjeka na Kavkazu i
o 'mogućoj', ali nedokazanoj smrti Šamila Basajeva, jednog od
najglasovitijih ratnih vođa u Čečeniji.
Bila je to obmana. Predsjednik Putin ima pravo kada teroriste zove
'zlikovcima'. No govornički pothvati ne mogu prikriti istinu:
teorističkih atentata nije bilo do ruske 'operacije' u Čečeniji.
Invazija, politika Moskve i drugi čečenski rat koji je poveo Putin
kako bi došao na vlast, doveli su islamistički terorizam na Kavkaz
koji je vrata Čečenije, do tada sunitske i nefundamentalističke
zemlje, otvorio ekstremističkim vahabitima. (...)
Kao i strahote u Pakistanu, kao samoubilačke bombe u Netaniji i u
Jeruzalemu, atentat u Dagestanu je neprihvatljiv teroristički čin.
Hoće li, poput drugih, privući pozornost svijeta, ne samo na
teorističke ubojice, već i na šire prilike? Hoće li se u Bruxellesu
održati konferencija ministara vanjskih poslova kako bi pokušali
nametnuti mir u Čečeniji?
Očito je da se ništa neće dogoditi. Amerikanci su i dalje, s
razlogom, opsjednuti 11.IX; Francuzi su se probudili nakon šoka u
Karachiju. Nitko ne želi govoriti o sudbini Čečenaca. Zašto?
Jednostavno: Rusija je članica međunarodne protuterorističke
koalicije, g. Putin je dopustio američkim snagama da uđu u
poslijesovjetsku Aziju, a Moskva se jasno okrenula prema Zapadu,
što je jedan od najvažnijih čimbenika nove strateške procjene u
svijetu nakon 11.IX.
Eksplozija u Dagestanu ojačat će, dakle, 'standing' Rusije u
svijetu, koja je također žrtva terorizma. Napose uoči susreta na
vrhu gospode Busha i Putina 23.V. u Moskvi. Dakle, još će biti
sumnjivih nagodaba u ženevskom Povjerenstvu za ljudska prava, gdje
je, zahvaljujući susretljivosti Zapada, Rusija nedavno umakla
kritici. A šutnja će i dalje obavijati čečensku nesreću.
Je li g. Mashadov, čečenski predsjednik, izabaran na manje
demokratski način nego g. Arafat u Palestini?", pita se Pol
Mathil.