AT-NL-atentat-Politika AU 8.V.-DS-UZBUNA U EUROPI AUSTRIJADER STANDARD8. V. 2002.Uzbuna za Europu"Nizozemci su do sada slovili kao možda baš prava europska uzorna država: snošljivo, multikulturno društvo s velikodušnom socijalnom i
dinamičnom gospodarskom politikom, niskom nezaposlenošću i visokom kakvoćom života. Ako u takvoj zemlji ubojstvo može postati sredstvo političkog obračuna, to znači najviši stupanj uzbune za cijelu Europu. Pim Fortuyn ogrebao je skladnu sliku Nizozemske. Neke se njegove izjave i stajališta mogu možda držati pogibeljnima i opasnima. Stoga je demokratski legitimno postaviti pitanje poput: koliko useljenika iz drugih kultura može svladati neko društvo bez da izgubi minimalnu povezanost? Useljenika od kojih mnogi traže prednosti zapadnog modela blagostanja čije središnje idealne vrijednosti poput snošljivosti i pluralizma ipak mnogi ne dijele uistinu - kako to vrijedi za mnoge muslimane.Fortuyn je bio izjašnjeni homoseksualac i žalio se da ga zbog toga ne vole muslimanski useljenici. Je li time spretno želio - naime preko osobno zatražene snošljivosti - širiti rasističke osjećaje,
AUSTRIJA
DER STANDARD
8. V. 2002.
Uzbuna za Europu
"Nizozemci su do sada slovili kao možda baš prava europska uzorna
država: snošljivo, multikulturno društvo s velikodušnom
socijalnom i dinamičnom gospodarskom politikom, niskom
nezaposlenošću i visokom kakvoćom života. Ako u takvoj zemlji
ubojstvo može postati sredstvo političkog obračuna, to znači
najviši stupanj uzbune za cijelu Europu.
Pim Fortuyn ogrebao je skladnu sliku Nizozemske. Neke se njegove
izjave i stajališta mogu možda držati pogibeljnima i opasnima.
Stoga je demokratski legitimno postaviti pitanje poput: koliko
useljenika iz drugih kultura može svladati neko društvo bez da
izgubi minimalnu povezanost? Useljenika od kojih mnogi traže
prednosti zapadnog modela blagostanja čije središnje idealne
vrijednosti poput snošljivosti i pluralizma ipak mnogi ne dijele
uistinu - kako to vrijedi za mnoge muslimane.
Fortuyn je bio izjašnjeni homoseksualac i žalio se da ga zbog toga
ne vole muslimanski useljenici. Je li time spretno želio - naime
preko osobno zatražene snošljivosti - širiti rasističke osjećaje,
naposljetku je suvišno pitanje. Ti su osjećaji očito rašireniji
nego što se do sada pretpostavljalo, kako pokazuje neprijateljski i
odbojan sadržaj mnogih izraza sućuti na Internetu poslije
atentata. Ipak se ne može pojasniti samo rasizmom, populizmom i
predrasudama i niskim nagonima što je Fortuynova stranka na
općinskim izborima u Rotterdamu s 35 posto glasova postala najjačom
snagom. Tu je očito pogodila u slabu točku.
Već je uspjeh Jean-Marie Le Pena na francuskim predsjedničkim
izborima, teško prigušen velikim protupokretom, to pokazao: ispod
površine prividno širokog konsenzusa i političke korektnosti koje
predstavljaju etablirane stranke, sve jače vrije. Šarolike
prijeteće slike i nesigurnosti - useljavanje, kriminal,
globalizacija, širenje EU-a - kod mnogih se ljudi zbrajaju u
potmuli temeljni osjećaj straha od budućnosti.
Medijsko društvo sa svojom preobilnom proizvodnjom izazova još
pojačava te strahove - i istodobno najavljivačima jednostavnih
rješenja nudi idealnu platformu. Pim Fortuyn primjer je za to - do
sada najdrastičniji. Bez njegove stalne nazočnosti u medijima
njegov politički uspon ne bi bio tako brz i strm. Strašna je ironija
što je ubijen neposredno poslije interviewa na radiju.
Fortuyn je bio slavljena zvijezda televizijskih razgovora.
Razvidno je u tomu uživao - i time izazivao i spektakularne reakcije
kao što je bio napad tortom. Slike lukavog populista koji je ostao
stajati poput pokisle kokoši, prikazale su sve televizijske
postaje. Političar Fortuyn ispao je smiješan, no istodobno je bilo
povrijeđeno dostojanstvo i integritet čovjeka Fortuyna.
Neki od njegovih protivnika vjerojatno su pomislili i rekli da je to
sam izazvao. Sada, poslije ubojstva, ipak se postavlja pitanje nije
li to snizilo prag ometanja. (U tom kontekstu treba gledati i
činjenicu da je jedan austrijski list poslije ubojstva na naslovnoj
stranici donio sliku Fortuyna pogođenog tortom, što je više nego
neukusno).
Jedno je atentat u Hilversumu nedvojbeno potvrdio: europska
politika više ne može voditi business as usual. Ako umjerene snage
žele spriječiti daljnje radikaliziranje i polariziranje, moraju
prihvatiti ljude kakvi jesu, s njihovom sviješću i u sasma stvarnoj
svakodnevici. Uljepšavanje problema, iako moralno opravdano,
naposljetku koristi samo onima koji stvari pojednostavljuju i time
zavaravaju", zaključuje Josef Kirchengast.