AU 7. V. DS: NA IZBORIMA BIRAČI ŽELE IMATI MOGUĆNOST - IZBORA

AUSTRIJA DER STANDARD 7. V. 2002. Inscenirane sličnosti "Aktualna europska izborna godina nije dosada škrtarila iznenađenjima kojima je zajedničko sljedeće: ljevica je dosada trpjela katastrofalne poraze, konzervativne stranke uspijevale su tek uz velike napore ostati na površini a stranke ekstremne desnice slave širom Europe radosni oporavak i dramatičan porast broja glasova. Nema sumnje da je razdoblje ružičasto-crvene vladavine u zapadnoj Europi za dulje vrijeme završeno. No, gdje leže korijeni uspona desnih populista poput Francuza Jeana-Marie Le Pena, Talijana Umberta Bossija, Austrijanca iz Bad Goisera Joerga Haidera, Dankinje Pie Klaersgaard, Norvežanina Carla Ivara Hagena, Švicarca Christopha Blochera i Nizozemca Pima Fortuyna? Iako gotovo svaki od navedenih protagonista krajnje desnice odbija usporedbe s ostalima, svi oni profitiraju od sličnosti etabliranih narodnih stranaka. Upravo u Francuskoj gotovo identične izjave kojima su konzervativni i socijalistički političari nastojali pridobiti glasove birača izazvale su nepatvorenu dosadu. Sasvim malo mašte dovoljno je da sličan razvoj događaja predvidimo i u Njemačkoj gdje je CDU/CSU upravo predstavila svoj predizborni program: velike narodne stranke razlikuju se jedna od druge tek u detaljima, potpuno nevažnim velikoj masi birača. No, ako nestanu razlike između programa CDU/CSU i SPD odnosno između programa francuskih socijalista i gaullista, politika poprima karakter serijske proizvodnje. Glavni razlog takvog razvoja događaja jest težnja narodnih stranaka 'novog centra' radi otvaranja puta do novih biračkih slojeva. No, pojam 'novog centra' prilično je neprecizan, moglo bi se već čak reći da je posrijedi prazna riječ, jer - tko bi mu zapravo trebao pripadati? Svi birači između 30 i 50 godina odnosno visoki između 1,60 i 1,80 metara? (...) Njemački kancelar Gerhard Schroeder', kojeg smatraju autorom spomenutog pojma, definirao je nekoć - ozbiljnog izraza lica - spomenuti centar sljedećim riječima: 'Taj novi centar označava inovaciju i solidarnost, građanski i poduzetnički duh, ekološku odgovornost i političko vodstvo koje shvaća svoju ulogu kao suvremeno upravljanje koncernom'. Aha, pomisli birač - što to zapravo znači, molim lijepo? Istim riječima možete propagirati deterdžent ili nešto drugo (...) Doduše, priče o 'novom centru', tom mitskom mjestu, imaju, zaista, i određenu prednost: možete lijepo govoriti o toj temi bez potrebe za imenovanjem bilo kakvih posljedica ili možda bez straha od njih. Čini se da je ta debata locirana negdje u sferi političke onostranosti - poput balona klizi gotovo bez težine nad stvarnim svijetom; uvijek se priča samo o nebulozama, nikada o problemima ili o rješenjima. U takvim se pričama Edmund Schroeder ne razlikuje od Gerharda Stoibera niti Lionel Chirac od Jacquesa Jospina - sve je isto. U Europi možda postoji politički i socijalni centar uzmemo li kao tertium comparationis odbacivanje ekstremizma ili slične prihode. Taj centar ima stvarne brige i želi da one budu shvaćene. Te se pak brige odnose uglavnom na dvije dobro poznate glavne teme države blagostanja: doseljavanje i unutrašnju sigurnost. Tko ne zna uvjerljiv, humani odgovor na te teme, već je takoreći poražen na izborima. U zračnim bitkama koje se vode za kavanskim stolovima populisti tjeraju pred sobom narodne stranke, što rezultira opisanim uzletom ekstremne desnice. Birač želi da mu predstave različite vizije, postoji potreba za mogućnošću biranja na izborima. Inscenacija neraspoznatljivosti koju i danas doživljavamo u Europi koristi samo radikalima - na lijevom i desnom rubu političkog spektra", zaključuje Gerhard Plott.